Krv se sledila u žilama cijele Hrvatske kad se tog hladnog i maglovitog Uskrsa na Plitvicama počelo pucati. Rat je počeo, a iluzija da će se iz Jugoslavije mirno izaći se rasplinula na komadiće. Mladić Josip Jović, tada tek 22-godišnjak, poginuo je. Pogodio ga je rafal kod zgrade pošte, a iako je na sebi imao pancirku pogođen je u nezaštićeni dio tijela.
Preminuo je na putu do bolnice. Josip Jović nije se vratio kući a njegovo ime urezalo se u srca svih Hrvata.
Josip Jović, skromni policajac iz Aržana kraj Imotskog, sanjao je Hrvatsku. I dao život za nju, kao prva žrtva Domovinskog rata. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red u tom kraju.
‘Miting istine’ i pripajanje Plitvica tzv. Krajini
U Kninu i okolici počeli su nemiri, srpski pobunjenici na svim su vitalnim prometnicama postavljali barikade od balvana i time onemogućavali normalan život. Stvarali su pretpostavke za nasilno odcjepljenje od Hrvatske. Bila je to “balvan revolucija”.
Radnici poduzeća Plitvice suprotstavili su se pripajanju “Krajini” pa je Mile Martić, jedan od glavnih vođa pobunjenih Srba i šef kninske ‘milicije’, poslao svoje milicajce da na silu riješe taj slučaj.
Na koranskom mostu pobunjenici su istaknuli zastavu tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a lokalni politički vlastodršci odlučili su promijeniti nacionalnu strukturu zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice. Kadrovi iz Knina preuzeli su čuvarsku službu. Tjedan dana ranije organizirali su tzv. “miting istine” na Plitvicama.
Predstavnici slunjske općine požalili su se da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv ilegalne pretvorbe poduzeća Plitvice i zatražili su akciju legitimnih organa Republike Hrvatske.
‘Tromblon je pogodio naš autobus’
Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske najprije je poslalo upozorenje, ali kad su velikosrpski pobunjenici počeli pljačkati park i maltretirati zatočene ljude poslali su iz Zagreba autobus sa 75 policajaca. Vozio ga je široj javnosti do tada posve nepoznat vozač Ljubo Ćesić Rojs.
– Ispred mene su išla tri borbena oklopna vozila.Dolaskom na teren Nacionalnog parka Plitvice u gustu u šumu koja okružuje cestu s obje strane dobili smo informaciju kako nailaze na barikade – prisjetio se svojedobno za 24 sata Ljubo Ćesić Rojs.
– Odjednom je počela pucnjava. Zatutnjalo je sa svih strana. Naš autobus u kojem je bilo 75 ljudi odjednom je pogodio tromblon. Ranio je šest ljudi. Tromblon je pogodio kundak moje puške, ali nije eksplodirao – kazao nam je Rojs te dodao kako se taj dan “drugi put rodio”.
Na Plitvicama je započeo okršaj policijskih snaga s pobunjenicima koji su počeli uzmicati. Poslije nekoliko sati borbe pobunjeni četnici su prestali pružati otpor i predali su se. Nažalost, u borbi je jedan metak pogodio Josipa Jovića.
– Mogao je poginuti bilo tko od nas. Nažalost, to se dogodilo njemu – kazao je Rojs kojemu sjećanja na Josipovu pogibiju nikad neće izblijediti.
Na Plitvicama tada bilo 400 turista iz Italije
Prema službenim policijskim zapisnicima tada je uhićeno 29 osoba, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje.
Toga dana na Plitvicama se nalazilo oko 400 turista uglavnom iz Italije koji su bili u šoku vidjevši što se događa. Srbi su ih koristili kao živi štit te hrvatske snage nisu smjele udarati svom žestinom na neprijatelja.
Nakon ovog kobnog dana na Plitvicama svima je bilo jasno da je JNA koja se još tada proglašavala “neutralnom, narodnom i legalnom” otvoreno stala na stanu pobunjenih Srba. Dan kasnije 1.travnja 1991. tzv. Republika Srpska Krajina proglasila je nezavisnost od Hrvatske.
Nije trebao biti tamo
Prije godinu i pol dana umrla je Marija Jović, majka Josipa Jovića. Ona nam je povodom 20 godišnjice pogibije svog sina ispričala kako on nije ni trebao biti u toj akciji već se javio dobrovoljno.
– Pripremali smo se za nadolazeći Uskrs, a mene su obuzimale crne slutnje. Otišla sam u selo telefonirati kćeri u Njemačku i baš sam tad na TV-u vidjela snimke s Plitvica i krv u snijegu.. No ton televizora je bio stišan pa nisam čula detalje.. Te sam večeri gledala Dnevnik i začula sinovo ime.. kriknula sam i slomila se – ispričala nam je prije šest godina Marija Jović
Nećak Josipa Jovića položio vojničku prisegu
Među 473 ročnika koji su prisegnuli ova mjesec u Središtu za temeljnu izobrazbu Hrvatske vojske u Požegi bio je i Josip Jović (21) iz Aržana, nećak prvog poginulog redarstvenika na početku Domovinskog rata.
– Mislim da bi na mene bio ponosan i moj stric što sam odlučio biti hrvatski vojnik i što ću ako bude trebalo kao i on stati na branik Domovine – rekao je mladi Jović, dodajući kako se osjeća ponosnim.
Mladi Josip Jović sa roditeljima, bratom i sestrom
– Vidjet ću kako će se dalje stvari odvijati, ali za sada sebe vidim u Hrvatskoj vojsci, želim se dalje obrazovati i usavršavati kako bi bio spreman za sve moguće izazove koji je biti postavljeni pred mene. Moja vodilja u ovom časnom zvanju bit će moj stric koji je na dan kada je poginuo imao točno toliko godina koliko danas imam ja, to je najmanje što mogu uraditi njemu u spomen – rekao je Josip Jović.
https://www.youtube.com/watch?v=Pvm9vFBPhmg
