Prve nedjelje po Petrovdanu, svake godine mještani i vjernici iz Mostara i Širokog brijega te susjednih hercegovačkih župa tradicionalno se okupljaju na ovome misištu na Bilima gdje su se u vrijeme Turaka svećenici zajedno sa svojim vjernicima krili da bi održavali svetu misu.
Još od davnih vremena, vremena osvajača i progonitelja Hrvata i katolika ovih prostora, Hrvatski i katolički narod sa svojim fratrima, sklonivši se da prežive i požive, ondje na Bilima nađoše mira i sigurnosti da slave Boga, prime krštenje, obilježe početak svog bračnog života i poukom u vjeri rimo-katoličkoj, ondje se ojačaju za novi dan, godine i stoljeća.
Misa na Bilima govori se više od 500 godina, neprekidno i za vrijeme turskog zuluma, a Misište je jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini.
Stoga imalo svjesniji i koji do svojih svetinja drže, a ako ikako mogu, svake godine u nedjelju po Petrovdanu onamo iziđu pribivati Bogoslužju i ostvariti svoja rodbinska, prijateljska i druga zajedništva.
Služenje svetih misa u Misištu nije nikada prekidano bez obzira u kakvom se položaju nalazilo kršćanstvo. Mise su se ponekad održavale tajno uz rizik koji su vjernici morali nositi na svojim leđima. Zbog jake vjere iz godine u godinu kroz stoljeća i desetljeća služenje svetih misa održalo se sve do danas.
Misa s blagoslovom polja na Bilima ove godine je uobičajeno počela od 11,30 sati, a nakon mise i objeda zapjevala se ganga i bećarac, ali i zaigrala trusa i trojanac.
Hercegovački portal
