Hercegovački duhan – nekada “žuto zlato”, danas se zbog njega ide u zatvor

Nemojte me slikati. Duhan možete, mene nemojte jer dosta mi je inspekcija i kazni, kaže za Deutsche Welle žitelj hercegovačkog mjesta Grude na pitanje da pozira kraj duhana na svojoj njivi. On i njegova obitelj zasadili su nekoliko tisuća “struka” duhana, kojeg osušenog i rezanog prodaju na crnom tržištu.

I tu je srž dugogodišnjih problema hercegovački duhanara – dok je nekada svaki hercegovački gradić imao otkupnu stanicu, sada ih odavno nema i svoj duhan moraju voziti na otkup u Gradačac, Orašje, Bijeljinu. Otkupne cijene daleko su niže od onih koji mogu prodati “na crno”. Ali, u Hercegovini, srcu i domovini tog “žutog zlata” koji je hranio i školovao generacije, još nema zainteresiranog investitora za otkup duhana.

Ne isplati mi se prodavati duhan za otkupnu cijenu od 3 KM (1,5 eura) dok je država sebi nametnula trošarine skoro 70%, kad ga mogu rezanog prodati za 25 ili 30 KM (12,5 – 15 eura) po kilogramu. Neka puste ovaj narod da radi i živi, poslovna je logika ovog Gruđanina.

“Duhanska mafija”

Mnogi hercegovački proizvođači i danas balansiraju na rubu zakona. Policija i inspektori pretresaju im kuće u potrazi za skrivenim duhanom, plaćaju visoke kazne, nekima se sudi, a neki su i u zatvoru, dok su u vrijeme bivše Jugoslavije i Kraljevine Jugoslavije krijumčari “škije” (suhi, rezani duhan za konzumiranje) bivali još strože kažnjavani, pa čak i ubijani.

Međutim, optužbe države prema “duhanskoj mafiji” su više nego ozbiljne – nezakonito stavljanje u promet duhana za pušenje i cigareta, bez plaćanja trošarine na duhan, bez obilježavanja trošarinskim markicama BiH itd. Neke procjene su da BiH zbog toga gubi nekoliko stotina milijuna KM.

“Hercegovački duhan najmilija sorta sultanu”

Svijet živi od trgovine s Dubrovnikom, od malog obrta, a osobito od sađenja duhana. Duhan je pribavio Trebinju svjetski glas, kakav mu povijesna prošlost nikada ne bi pribavila. Trebinjski duhan za cigarete ide u najfinije duhane na svijetu i najmilija je sorta sultanu. Sve ga se više sadi i opet se ne može da udovolji, koliko ga se traži, napisao je njemački novinar, putopisac Heinrich Renner o hercegovačkom duhanu 1896. godine.

Od 17. stoljeća hercegovački duhan već je nadaleko poznat. Spominje se u dubrovačkim i dalmatinskim trgovačkim knjigama, bio je omiljen kod osmanlijskih sultana, tek mu je Austro-Ugarska dala veliki gospodarski značaj, a nedavno i WIPO priznao zaštitu izvornosti.

Povijesna istraživanja govore da je tek dolaskom Austro-Ugarske vlasti proizvodnja duhana u Hercegovini ubrzano povećana jer je to bio jedan od glavnih razloga za punjenje državnog proračuna. Koliku je veliku dobit donosila proizvodnja duhana u zborniku radova “Duhan u BiH, jučer, danas i sutra”, pišu autori, stručnjaci, agronomi, profesori, Jure Beljo, Marko Ivanković i Nevenko Herceg.

U ukupnom proračunu Zemaljske vlade za 1894. godinu, od 14.010.990 forinti, prihod od duhana iznosio je 4.606.000 forinti ili čak 30%, što je 30 puta više nego u vrijeme turske vlasti. To pokazuje koliko je Austro-Ugarska administracija dobro organizirala proizvodnju, ali i provodila poreznu politiku, pišu autori knjige.

Oni navode riječi jednog Hercegovca u listu “Narodna sloboda”, broj 80. od 4. listopada 1919.

Za 100 kg duhana dobivalo se od 160 do 200 kruna, a 100 kg žita košta 12 do 16 ili 20 kruna. Na njivi gdje bi moglo biti 100 kg duhana ne može se dobiti nikako pet kvintala žita i kad bi najbolje rodilo. Tu je računica za sadnju duhana.

Prije jednog stoljeća računica sadnje duhana u Hercegovini bila je jasna – s iste površine dobije se više od pet puta veća vrijednost. Sada je priča o hercegovačkom duhanu znatno drukčija.

Zaštita izvornosti Hercegovačkog ravnjaka

Dok je danas je duhanska industrija u Hercegovini, a i dobrim dijelom ostatka BiH upropaštena, da paradoks bude veći, posebna sorta duhana “Hercegovački ravnjak” nedavno je od WIPO-a (World Intellectual property Organization – Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo) u Ženevi dobio zaštitu izvornosti i upis u međunarodni registar porijekla.

Uz podršku lokalne zajednice zaštitili smo ime i podrijetlo i želimo da se pokrene tradicijska proizvodnju “Hercegovačkog ravnjaka” uz relaksirajuću otkupnu cijenu od 15 KM jer se radi o kvalitetnom i zaštićenom brendu. Tada bi imalo smisla baviti se njegovom proizvodnjom i za proizvođače i za državu, kaže za DW Marko Vukoja, predsjednik Udruge “Duvan – Hercegovački ravnjak” iz Gruda koja je i inicijator i nositelj prava zaštite imena podrijetla.

Mogućnosti ogromne, ali zakoni se ne donose

Prof. dr. sc. Marko Ivanković, direktor Federalnog Agromediteranskog zavoda Mostar za DW komentira da je ova zaštita izvornosti imena dobra podloga za revitalizaciju proizvodnje ove kulture na području Hercegovini i stvaranje proizvoda s visokom dodanom vrijednošću.

Ovo može biti i snažan promotor Hercegovine kao turističke destinacije, brendiranje turističkog proizvoda po kojem ovaj kraj može biti prepoznat. S obzirom na to da je duhan u svakoj državi monopol države, potrebno je donijeti zakonodavno-pravni okvir koji će prepoznati potencijalni investitori i uložiti sredstva u revitalizaciju proizvodnje čime bi se povezala primarna proizvodnja, prerada duhana i tržište na koje moguće plasirati gotove proizvode, zaključuje Ivanković.

Dok se godinama čekaju “novi zakonski okviri”, u Hercegovini se i dalje krišom, na duge igle, konac i vijence (vince) nižu i suše zeleni listovi ovog “žutog zlata”, režući ga u tanke niti najfinije, aromatične “škije”.