Lađari Zagreba pobjednici su 23. Maratona na Neretvi. Oni se, naime, smatraju pobjednicima jer su uvjerljivo prvi prošli kroz cilj, iako su se nakon svega oglasili – suci. I naknadnom odlukom podijelili prvo mjesto između Zagreba i Stabline.
Kako je obrazloženo, nepravilnost je nastala kroz prolazak kroz uski tumbin na Čeveljuši gdje je, po mišljenju sudaca, Stablina trebala proći prva. No to se nije dogodilo, a imalo je odlučujući utjecaj na konačan poredak.
Publika je vidjela tek da su lađari Zagreba najbrže izveslali lađarsku rutu od Metkovića do Ploča te su se zato i okitili zlatnim medaljama i štitom kneza Domagoja. Odmah iza njih u cilj su uveslali lađari Stabline, a treći su bili lađari Sveti Ilija Metković.
Kapetan lađara Zagreba, Metkovac, Ivan Obad, kaže da je ova pobjeda ostvarenje njegovog dječačkog sna:
– Kao dijete sam gledao Maraton, želja mi je bila sudjelovati i pobijediti. Prošle smo godine osnovali udrugu lađara u Zagrebu i ove smo godine pobjednici-prvaci Neretve, kazao je Obad.
Njegova udruga je svojevrsna mješavina Neretvana sa zagrebačkom adresom i Purgera.
– Trenirali smo deset mjeseci na Jarunu i evo, isplatilo se – kazao je lađar Zagreba Petar Brljević, inače Neretvanin sa ZG-adresom. Ponisan je što je 80 posto članova udruge Neretvani koji žive i rade u Zagrebu.
Za većinu Neretvana u domovini i po svijetu Maraton lađa je najvažniji dan u godini. Ipak, ove godine zbog pandemije Covida-19 sve je bilo skromnije. U Metković je bio i predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, koji je pokrovitelj neretvanskog maratona pa je upravo on pobjednicima uručio veliki pobjednički štit.
I točno u 17 sati, ispod mosta u Metkoviću, Neretva je proključala. Nikad neizvjesnija borba među 35 lađarskih ekipa koji su odradili stotine suhih i mokrih treninga na Neretvi. U Crnu rijeku koja je ključna točka za pobjedu na maratonu ušli su gotovo poravnati lađari Stabline, Zagreba te ekipe Crni put i Sveti Ilija iz Metkovića. Ipak, do kraja utrke iskristalizirala se situacija na trasi pa su se odličjem okitili Zagrepčani.
Nije to obično odličje u borbi sa konkurencijom i ćudljivom Neretvom. To je znak prestiža i dominacije u narednoj godini dana, koliko traje slava maratonskih pobjednika.
Neki su lađari trenirali i čitavu godinu, od prošlogodišnjeg maratona. Deset veslača, bubnjar koji udara ritam veslanja i kormilar-parićar kako ga zovu u Neretvi. Ove godine maraton je veslalo pet debitantskih lađarskih ekipa, četiri povratničke, deset lađarskih udruga izvan područja doline Neretve.
Svi imaju jednaku šansu za pobjedu. Lađe su standardiziranih dimenzija, dužine sedam metara i četrdeset centimetara sa širinom od 2,5 metara, ali na kraju je ipak jedan pobjednik.
Kako je veslati u neretvanskoj lađi dobro zna i ekipa Argonauta iz Bjelovara. Ove godine nastupili su sa dvije ekipe.
– Počeli smo trenirati čim je korona popustila. Nije bitno dobiti medalju. Važno je sudjelovati na maratonu, kazao je Tomislav Smrček Čonč koji naglaša da je sve teže naći sponzore.
Uz sportsku sreću o pobjedniku odlučuju vještina i uigranost deset lađara u lađi, kormilara i bubnjara, koji nas nakratko vraćaju u povijest, u vrijeme kneza Domagoja, čiji su strijelci upravo u ovakvim lađama branili Neretvu od Mlečana.
Ovo je novi sport u Neretvi. Jednostavno te ponese ta voda, šušur i natjecateljski duh, kaže Nedjeljko Jerković Žuti iza kojega je osamnaest odveslanih marstona. I još ću barem dva, reći će Žuti koji nastupa za veterane 4. gardijske brigade.
