U najudaljenijim Kaštelima od Splita, među ulickanim apartmanima s masažnim kadama i solidnim obiteljskim domovima, stisnula se trošna kuća Boška Jurića. Umirovljenik je i otac četvero djece.
Najstariji, Lovre, proteklih dana postao je simbol borbe protiv nasilja. Bezosjećajni vršnjaci luđački su ga prebili iza crkve zbog nepostojećeg duga. A onda se priča proširila. Saznalo se da su odabrali maltretirati baš Lovru jer su znali da radi više poslova. I to kako bi prehranio obitelj. Brat i sestre su mu po domovima i udomiteljskim obiteljima, a on i otac žive od 1800 kuna mjesečno, bez struje i tople vode.
O hrani da ne pričamo. Jedu što se može. Snalaze se kako znaju. Boško kaže da se za života najviše kupusa najeo. Sad su stigle donacije pa su im ormari puni brašna, mlijeka i šećera.
Lovrina soba je vlažno skladište za raspale stvari. Krevet koji se teško može tako nazvati dijeli s poderanom narančastom dekom i isključenim televizorom. Među njima se sklupča pa zaspe.
Zidovi godinama nisu ofarbani. Vide se dječji crteži i mjestimično odvaljena fasada. Lako je zamisliti kako svaka jača dalmatinska bura u ovo malo što Lovre ima uvlači studen i lišće. Ne valjaju odvodi, ne valjaju dovodi. Sve je u toj kući, što je još Boškov otac za života pribavio, naopako. I mračno.
I tad je stvari odlučila pokrenuti Žaneta Penga, žena koja nije mogla zažmiriti na nasilje i na uvjete u kojima živi obitelj Jurić. Ona je prva objavila snimku i pokrenula lavinu. Onda je odlučila pomoći kako može, a u tome su joj se pridružili i drugi. Dobri ljudi.
Oni su Udruga za nenasilje i ljudska prava Nepokorne iz Šibenika i Željko Kovačević iz Udruge navijača Hajduka sudionika Domovinskog rata, koji zastupa više braniteljskih zajednica. S upaljenim svjetlima na mobitelima volonteri su jučer obilazili mračnu kuću i popisivali što se sve treba srediti. Naravno, ako bude donacija.
Ispod kuće je podrum. Tamo će obitelj boraviti dok budu trajali radovi. Od vrijedne ekipe koja im je došla pomoći doznajemo da će posla biti napretek.
– Nema struje, račun za dug je oko 10.000 kuna, nemaju ni tople vode, prozori se ne mogu zatvoriti, unutra je puno vlage, ono malo namještaja što ima sve je staro derutno, ne valjaju odvodi, ne valjaju dovodi, kreveta i nema, spavaju po čemu spavaju – nabrajaju neumorno.
A ono o čemu Boško sanja je da opet ima obitelj na okupu. Barem povremeno.
– A nisan ja ni pod koju cijenu tija dat dicu. Oni su mi ih odnili. Pokupili sve… – razočarano će Boško.
Međutim, možda bi se sve moglo promijeniti nakon što se sanira kuća.
Žaneta Penga, koja je objavila snimku nasilja, kaže da želi biti primjer svojoj djeci da ne zatvaraju oči pred nasiljem.
– I sama sam bila žrtva i psihičkog i fizičkog zlostavljanja te me je snimka strašno pogodila. I moje dijete u školi je bilo žrtvom nasilja. Ako ne zaustavimo zlostavljanje kad ga vidimo, kakvi smo onda mi ljudi? Voljela bih da svojim postupkom potaknem i druge da postanemo bolje društvo i da se više angažiramo – rekla je Žaneta.
Dodala je kako je proteklih dana bilo je puno informacija na koji način pomoći, pojavili su se i neki lažni računi, pa i neki na ime žrtve, a on račun uopće nema. Jednu grupu na društvenim mrežama smo zbog toga i prijavili policiji.
Željko Kovačević Kova moli ljude koji žele uplatiti novac da se strpe još nekoliko dana.
– Trebamo otvoriti poseban račun preko Udruge i u tom smislu moramo riješiti pairologiju kako bi sve bilo transparentno. Puno ljudi nam se javilo i nude nam namještaj, ali molimo i njih malo strpljenja da prvo sve počistimo i saniramo, pa ćemo onda preuzimati namještaj jer ovoga trenutka nemamo gdje s njim. Zahvaljujemo i gradonačelniku Kaštela Denisu Ivanoviću koji će riješiti dio duga za struju, a radnicima koji će se angažirati osigurao je jedan obrok preko udruge Sv Jeronim – kaže Željko dodajući kako će Udruga navijača Hajduka sudionika Domovinskog rata biti nositelj akcije,prenosi 24sata.hr.
Hercegovački portal
