Nakon sastanka lidera dviju najačih hrvatskih i srpskih stranaka u BiH Dragana Čovića i Milorada Dodika s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je uslijedio nakon Dodikove posjete Zagrebu i sastanka s predsjednikom i premijerom Hrvatske Zoranom Milanovićem i Andrejem Plenkovićem, s kojim su se potom susreli bošnjački i hrvatski lideri u BiH Čović i Izetbegović- jedan zaključak teško je osporiti.
A on glasi: Jedino što je bošnjačka politika nametanjem Žaljka Komšića za hvatskog člana Predsjedništva BiH uspjela postići je uništiti kredibilitet državnog vrha zemlje, kojeg, kao instituciju u širokom luku zaobilaze čelnici dviju susjednih država Hrvatske i Srbije. Umjesto s Predsjedništvom oni se, svjedočimo, sastaju s čelnicima triju suverenih naroda, ili vodećim hrvatskim, bošnjačkim i srpskim političarima u BiH.
Iako je Predsjedništvo BiH u kojem sjedi jedan srpski, dva bošnjačka i ni jedan hrvatski predstavnik, što je u suprotnosti s ustavnom konstitucijom BiH, kao državom tri ravnopravna i suverena naroda, svojevremeno uputilo službene pozive predsjednicima Hrvatske i Srbije da posjete BiH i susretnu se s kolektivnim šefom države, to se još nije dogodilo. A po svemu sudeći i neće. Razlog je više nego očit. Ni Hrvatska, a čini se ni Srbija, ne priznaju instituciju koja nije odraz suverene volje tri konstitutivna naroda.
Sve dok je tako uzaludne će biti molbe lidera SDA Bakira Izetbegovića, predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću da se susretne s Predsjedništvom BiH, ali i optužbe drugih bošnjačkih političara kako Hrvatska i Srbija negiraju suverenitet BiH, zaobilazeći državne institucije sastancima njihovih čelnika, s predstavnicima konstitutivnih naroda.
To je, zapravo, jedini način na koji Zagreb i Beograd mogu komunicirati s BiH u okolnostima nepostojanja ustavnog šefa države. I jasan diplomatski signal bošnjačkoj politici da mora odustati od politike majorizacije Hrvata i zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske.
U demokratskim društvima vlast(suverenitet)pripada narodu i proizilazi iz naroda, a u slučaju BiH pod pojmom narod Ustav BiH označio je tri konstitutivna i ravnoprvna naroda; Bošnjake, Hrvate i Srbe, napisano je i u obrazloženju presude Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”.
No, bošnjački političari, sudeći po reakcijama na sastanke u Beogradu i Zagrebu, to ne razumiju ili neće da razumiju, da suverenitet BiH ne postoji bez suvereniteta svih triju njezinih konstituenata- Bošnjaka, Hrvata i Srba. Za njih je BiH vlasništvo “bosanskih patriota”, u prijevodu Bošnjaka i nekolicine asimiliranih Hrvata i Srba. Ne priznaju kako ona jednako pripada i drugim dvama narodima, čije političke predstavnike, bez ikakvih dokaza i obrazloženja optužuju za podjelu i komadanje BiH, časteći hrvatsku i srpsku politiku atribucijama “UZP-ovska, zločinačka, fašistička, genocidna”…
Takva teška retorika neizostavno se, svjedoci smo, garnira mitomanijom o “hiljadugodišnjoj državnosti Bosne i Hercegovine, koju Hrvati i Srbi stoljećima pokušavaju podjeliti, ali u tome neće uspjeti dok je bosanskih patriota”, iako i pučkoškolci znaju kao BiH nikada nije bila samostalna država od kako su Osmanlije porobile Bosnu, uništile srednjovjekovno bosansko kraljevstvo i odsjekle glavu posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću. A nakon toga i Humsku zemlju, današnju Hercegovinu.
Izražavajući žaljenje što i on nije pozvan uz Dodika i Čovića na sastanak s Vučićem u Beograd lider SDA Bakir Izetbegović reče kako “bosanski tronožac ne može stajati na dvije noge”, izostavljajući pridjev hercegovački i zaboravljajući, pri tom, kako su upravo on i njegova SDA pomogli izborom Komšića da je BiH sada, u državnom vrhu, dvonožac, koju bi upravo bošnjačke stranke nametanjem građanskog uređenja posadile na jednu nogu.
U reakcijama na sastanak u Beogradu, kao i na onaj u Zagrebu, bošnjački političari zaklinju se kako će “bosanske patriote” obraniti BiH. Od koga? Od Hrvata i Srba kojima Bosna i Hercegovina jednako pripada kao i njima? Kako? Zalaganjem za građanski koncept, koji znači negaciju hrvatskog i srpskog i ustavnog i povijesnog prava na BiH? Klevetama i govorom mržnje uperenim prema Hrvatima i Srbima i njihovim političkim predstavnicima? Teško državi koju takvi brane. I koja se tako brani.
Piše: Milan Šutalo
Hrvatski Medijski Servis
