Metaforom o tronošcu i idejom o uništavanju Doma naroda FBiH, Izetbegović je zapravo oživio ideju trećeg entiteta u BiH.
Nezadovoljan zbog činjenice da je izostavljen sa sastanaka hrvatskih i srpskih lidera u Zagrebu i Beogradu, Izetbegović je upozorio kako „bh. tronožac“ ne može stajati na dvije noge, aludirajući na sastanak u Beogradu gdje se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić susreo s predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH Draganom Čovićem te srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom.
Prije toga je Izetbegović bio izostavljen i sa zagrebačkih sastanaka hrvatskog premijera Andreja Plenkovića odnosno predsjednika Zorana Milanovića s Dodikom. Izetbegovića je nakon svega u Zagreb morao odvesti Čović…
I u Zagrebu i u Beogradu već znaju ono što je sam Izetbegović bio rekao: Bosna i Hercegovina uistinu jeste tronožac – državna zajednica triju u svemu jednakopravnih konstitutivnih (tvorbenih) naroda. Ako se jednom od naroda narušavaju i silom ili prijevarama oduzimaju njegova ustavom zajamčena prava, po uzoru na fenomen Komšić, onda je jasno da će se država urušiti jer je ne podržava tronožac.
Godinama već hrvatska javnost u BiH upozorava da je tronožac oštećen, da mu „jedna noga nedostaje“. Tu nogu je na posljednjim izborima „ukrao“ upravo Izetbegović po treći put namećući bošnjačkim glasovima Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva. Sad k tomu najavljuje kako će se Komšića ponovno podvaliti Hrvatima na sljedećim općim izborima a uz njega i čitav niz malih komšića na nižim razinama.
Dovelo je to do totalnog međusobnog otuđenja dvaju naroda, ne više samo njihovih političkih predstavnika, nego se dogodilo potpuno udaljavanje Hrvata i Bošnjaka koji danas više nego ikad nakon rata žive u dvije potpuno odvojene zajednice.
Potreba reformiranja Izbornoga zakona je postala toliko očita da je više ni sam Izetbegović ne može ignorirati. Stoga se odlučio na novu rundu providne igre: pristat će bošnjačka politika na legitimno političko predstavljanje, pojasnio je Izetbegović, ali će zato obesmisliti federalni Dom naroda kao mjesto gdje se mogu štiti nacionalni interesi.
Dom naroda i ima ovlasti kakve ima upravo jer je BiH „tronožac“ u kojem svaki konstitutivni narod preuzima podjednaku odgovornost za zajedničku nam domovinu BiH.
Kako bošnjačka politika nikad neće pristati ravnomjerno dijeliti vlast s Hrvatima, a kako hrvatska politika nikad neće pristati da se ozakoni praksa biranja hrvatskih političkih predstavnika bošnjačkim glasovima, onda preostaje samo još jedno rješenje – treći entitet. Postalo je, naime, očigledno, da entitet Federacija BiH više nema nikakvu svrhu niti može dalje funkcionirati. Danas je ugrožena država BiH upravo zbog činjenice da bošnjačka politika pokušava sebi podčiniti Hrvate koji žive u Federaciji.
Metaforom o tronošcu i idejom o uništavanju Doma naroda FBiH, Izetbegović je zapravo oživio ideju trećeg entiteta u BiH.
U BiH organiziranoj kroz tri entiteta za tri konstitutivna naroda ne bi bilo potrebe za domovima naroda na srednjoj razini vlasti, automatski bi se provele presude Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Ljubić i druge, vlast bi se odmah i lako formirala nakon izbora, bilo bi jasno tko su izborni pobjednici a tko gubitnici, znalo bi se tko je oporba a tko vlast, građanima bi bilo jasnije tko ih, kako i gdje predstavlja, racionalizirala bi se javna uprava jer bi se ukinuli kantoni i najvažnije – napokon bi se dala šansa relaksaciji međunacionalnih odnosa. Svaki narod bi nesmetano sebi birao vlast i od izbornih pobjednika u tri entiteta formirala bi se središnja državna vlast. Također, iz svakog od entiteta bi se birao po jedan od tri člana Predsjedništva.
Pored toga, troentitetska BiH bi mogla biti i put ka istinskoj građanskoj BiH. Uopće nije teško zamisliti da kroz 3-4 izborna ciklusa jedna te ista stranka pobijedi u svakom od entiteta i napravi praktično jednostranačku središnju vlast…
U ovom trenutku jedini argumenti protiv trećeg entiteta su da takve zamisli nemaju međunarodnu podršku i da nije moguće iscrtati granice tog entiteta.
Ono što se pak zaboravlja je da se međunarodne okolnosti ubrzano mijenjaju ali i da su granice već precizno iscrtane i kao takve unesene u Washingtonski sporazum kojim je zaustavljen hrvatsko-bošnjački rat.
Jurica Gudelj/Dnevnik.ba
