Naslovnica Crkva PROSLAVA SVETOG NIKOLE TAVELIĆA NA BUNI

PROSLAVA SVETOG NIKOLE TAVELIĆA NA BUNI

Foto: Ante Boras
14. studenoga Crkva liturgijski časti svetoga Nikolu Tavelića, prvoga hrvatskoga sveca i zaštitnika hrvatskoga naroda, koji je zajedno s još trojicom svoje subraće podnio mučeničku smrt jer je htio navijestiti istinu o Spasitelju svijeta muslimanskom stanovništvu u Jeruzalemu, ali je zbog svoje vjere bio sasječen mačevima i bačen na lomaču.

 

Posebno svečano sveti Nikola se časti i večeras je i proslavljen u franjevačkom centru svetog Nikole Tavelića na Buni. Iako ove godine u nešto drugačijim okolnostima. Misno slavlje je predvodio fra Stanko Pavlović uz fra Milu Vlašića i fra Luku Marića, a svetu misu klapskim pjevanjem su uveličali članovi klape Katarina.

Prvi hrvatski svetac

Sv. Nikolu Tavelića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.

Kao relikvije sv. Nikole Tavelića u njegovu svetištu u Šibeniku pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale.

U samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu je boravio “više godina”. Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Time se bavio i Nikola, a bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.

Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje.