Činjenica da se Cikotić ponovno službeno nalazi među osumnjičenima za ratne zločine trebala bi dovesti i do propitivanja je li podoban za obavljanje dužnosti ministra sigurnosti BiH, posebno s obzirom na činjenicu da je migrantska kriza doslovno eskalirala.
Obruč oko SDA i Izetbegovića sve se više steže. Nakon što su protiv sebe uspjeli okrenuti sve i jedan relevantan politički faktor u zemlji, bez obzira iz kojeg naroda dolazi, sad su na rubu da ostanu i bez jednog od svojih najodanijih kadrova, ali i da se međunarodni dužnosnici krenu od njih distancirati.
Selmo Cikotić, aktualni ministar sigurnosti BiH, poznat po dubokoj misli kako će ilegalni migranti „spasiti bh. ekonomiju“ sad kad zbog korona-virusa nema turista, ipak bi mogao sjesti na optuženičku klupu i suočiti se s vlastitom ulogom u progonu preko 15.000 bugojanskih Hrvata, protupravnom zatvaranju hrvatskih civila Bugojna kao i zločinima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima, odnosno bojovnicima HVO-a koji su pali u ruke Armiji BiH u ljeto 1993. godine.
Epilog je to zalaganja preživjelih hrvatskih logoraša iz brojnih bugojanskih logora da se pravda barem pokuša zadovoljiti.
Cikotić je podsjećamo, bio izbrisan iz predmeta „Dževad Mlaćo i ostali“ kojim se trebala rasvijetliti sudbina nestalih bugojanskih Hrvata, ali i okolnosti pod kojima su protjerane tisuće hrvatskih civila, a njihova imovina opljačkana i potom totalno uništena. Šteta pričinjena pljačkom i uništavanjem hrvatske imovine u Bugojnu iznosi 350 milijuna maraka, no to je zapravo manji, mjerljivi dio štete. Nikad nitko neće moći procijeniti „štetu“ nastalu uništenjem čitavih obitelji i čitavih zajednica.
Podsjećamo kako je Cikotić bio zapovjednik Operativne zone zapad 3. korpusa bošnjačke Armije BiH i kao takav je zapovijedao bošnjačkom vojskom u Bugojnu koja je protjerala i ubijala civile, uništila njihovu imovinu te mučila i ubijala ratne vojne zarobljenike. Hrvatski stradalnici Bugojna smatraju da Cikotić zna što se dogodilo s 26 nestalih uglednih Hrvata. Stoga su preživjele žrtve stradanja zatražile da Tužiteljstvo „vrati“ Cikotića u predmet..
Informacija, pak, da se Cikotić „vraća“ u istragu o počinjenim ratnim zločinima u Bugojnu nije mogla doći u gore vrijeme za SDA i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića. Zbog toga smo imali i simptomatičnu tišinu u sarajevskim medijima o ovoj temi.
Naime, nakon izbornog debakla u Sarajevu, daljnjeg osipanja stranke, izbijanja niza korupcijskih afera koje se vezuju za stranku, eskalacijom migrantske krize na najgori mogući način, raspadom ekonomije, zadnja stvar koja je Izetbegoviću trebala je da mu se jedan od najodanijih kadrova krene pojavljivati na sudu kao osumnjičenik za počinjene ratne zločine.
Ne treba biti naivan i očekivati kako će se Cikotić skoro naći na optuženičkoj klupi. SDA ima dovoljno utjecaja na pravosuđe da može bez većih problema produžiti trakavicu i odgoditi njegov dolazak pred sud. No, to ne mijenja ništa na činjenici da je Izetbegović za ministra sigurnosti postavio čovjeka za kojeg treba utvrditi koliko je odgovoran za progon tisuća civila, uništavanje njihove imovine i ubojstva zarobljenika.
Činjenica da se Cikotić ponovno službeno nalazi među osumnjičenima za ratne zločine trebala bi dovesti i do propitivanja je li podoban za obavljanje dužnosti ministra sigurnosti BiH, posebno s obzirom na činjenicu da je migrantska kriza doslovno eskalirala.
Mjeseci i godine guranja glave u pijesak i odbijanja da se suoče s problemom ilegalnih migracija, na najgori mogući način se obilo o glavu građanima BiH. Najzorniji primjer nam je tragično ubojstvo Jasmina Berovića u naselju Otes u Sarajevu.
Umjesto da se bavi migrantskom krizom, da im onemogući bezbrižno bauljanje po BiH, Cikotić ih je izjavljivao kako su ideje o deportaciji migranata „seksi“ te kako će oni u nedostatku turista svojom potrošnjom spašavati bh. ekonomiju.
Umjesto spašavanja ekonomije, ilegalni migranti počeli su ubijati građane BiH. Taj račun se također isporučuje SDA i Bakiru Izetbegoviću.
Ono što je za sada pak nepoznanica jest hoće li visoki predstavnik, ukoliko to domaće institucije ne učine, iskoristiti svoje famozne bonske ovlasti i jednostavno smijeniti Cikotića, kao što je ranije smjenjivao na stotine osoba s njihovih dužnosti iako uopće nisu bile dovođene u izravnu vezu s bilo kakvim ratnim zločinima. Ako ima i malo morala i savjesti, visoki predstavnik bi se bar morao zapitati treba li smijeniti Cikotića i bh. javnosti obrazložiti svoju odluku ma kakva ona bila.
U svakom slučaju, obruč oko SDA i Izetbegovića sve se više steže. Nakon što su protiv sebe uspjeli okrenuti sve i jedan relevantan politički faktor u zemlji, bez obzira iz kojeg naroda dolazi, sad su na rubu da ostanu i bez jednog od svojih najodanijih kadrova, ali i da se međunarodni dužnosnici krenu od njih distancirati.
Slučaj Cikotić, naposljetku, najbolje pokazuje narav politike SDA prema drugom i drugačijem u BiH jer doslovno niti jedna druga stranka u zemlji nema toliko kadrova koji za sobom vuku nečasne repove iz rata. Do sada im je međunarodna zajednica dozvoljavala da vode takvu kadrovsku politiku. Na Cikotiću ćemo vidjeti hoće li se to mijenjati u skorije vrijeme.
Piše: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba
