Mještani Strašnika još 1998. upozoravali na loše izvedenu obnovu

Uradak je to pokojnog kolege Ive Lončara koji svojim britkim jezikom nikoga nije štedio. Uputio se u Strašnik, selo u kojem je do Domovinskog rata živjelo 400 vrijednih mještana koji su živjeli od svoga rada baveći se poljoprivredom i stočarstvo. Rat je opustošio selo, i od ljudi i od kuća. Nakon Oluje, nakon oslobođenja krenula je obnova 1996. godine. Vratilo se stotinjak mještana kojima je Država obećala obnovu. Obnovljeno je 70 posto kuća a od tih 20 posto je ostalo nedovršeno. Nije obnovljena niti jedna gospodarska zgrada.

A danas, mještani tog sela propali su u još jedan ponor, nekada spaljenih kuća, a sada potresom porušenih. Potresom porušenih jer su u obnovi sklepane, nedovršene a dobro plaćene od novaca svih nas. Iako su na taj igrokaz obnove ukazivali godinama, od 1996. godine kada je obnova počela do dana dok im nije potres potvrdio njihova kazivanja. O, pravna Državo, što si radila cijelo to vrijeme? Zapošljavala u ministarstva i državne urede koji su se bavili obnovom i razvitkom, prognanicima i povratnicima. Bavila na način da su bila gluha na njihove primjedbe, na način da su godišnjim izvješćima javnosti mazala oči brojevima izgrađenih i obnovljenih kula od karata. I nikome ništa.

Nažalost, sada su došli na svoje, ali tek onda kada su ostali bez svega svoga. A šta sada, Državo? Uslijedilo je obećanje da će se sve ispitati, da će se pronaći odgovorni ali i to da su se neki odgovorni iz tih vremena počeli prati ruke od svoje odgovornosti, ni manje ni više nego njihov sadašnji Župan, tada glavni inženjer za obnovu. Kao što je temelje njegovih nekadašnjih uradaka srušio potres, za očekivati je da će temelje njegovog političkog uzleta, barem na političkoj razini, također urušiti potres.

Državno odvjetništvo kao i u sličnim situacijama hrabro je priopćilo da otvara istragu i naložilo policiji da obavi istražne radnje. I muk. Sve po zakonu jer je istraga tajna.

Gospodo sa HTV-a čiji je osnivač i vlasnik Država, koji odgovarate Hrvatskom saboru a preko njima svim građanima koji su primorani plaćati televizijsku pretplatu, pomozite onima koji su najviše stradali. Ponovo emitirajte Povratak u ponor koji traje tek 15 minuta i 56 sekundi kako bi doživjeli barem moralnu satisfakciju, ali i da bi Državno odvjetništvo svoj posao na ovom slučaju završilo u rekordnom roku.

Naime, u tom prilogu ljudi imenom i prezimenom govore tko su bili izvođači, tko nadzor, tko je primao mito, kako su izvođeni radovi, kada su se već kuće počele raspadati (prve zime nakon tzv. Obnove i bez potresa počeli su se rušiti dimnjaci i to od snijega), kako se švercao građevinski materijal. Kažu u tom prilogu da za sve postoje svjedoci. Tko su bili inženjeri koji su predali na korištenje kuću s kupaonom koja je imala bojler, ali ne i vrata i prozor, a ispod ulaznih vrata u kuću prostora je bilo i za ulazak mačaka?

Mnogi su mještani medijima ispričali kako se na probleme upozoravalo još za vrijeme obnove, a sada se pojavio i video koji to dokazuje

Društvenim mrežama se, naime, proširio novinarski prilog pod naslovom “Povratak u ponor” objavljen 1998. u HTV-ovoj emisiji Plodovi zemlje, u kojoj je novinar Ivo Lončar obišao selo Strašnik, koje je teško stradalo u potresu 29. prosinca, te je sa stanovnicima razgovaro o kvaliteti obnovljenih i izgrađenih kuća.

Tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Strašnika Stjepan Prašnjak rekao mu je kako je za obnovu korišten nekvalitetan materijal, da su radovi izuzetno loše napravljeni, što dokazuje činjenica da se s prvim snijegom 1996. srušilo 5-6 dimnjaka u selu, da je počela otpadati žbuka, da je stolarija bila loša, kao i vodovodne i električne instalacije.

– Na terenu su se događale čudne stvari. Ne može se s pet vreća napraviti temelj za kuću. Preko noći čovjek spava i čuje da se nešto lomi, ruši – mislio je da se kompletna kuća ruši, međutim, kad je izjurio van, gol, bos, onako u gaćama, vidio je da se ruši dimnjak, rekao je Stjepan Prašnjak.

Ispričao je i kako su se žalili na odjel za obnovu i razvitak na nivou županije, ali i samom Ministarstvu za obnovu i razvitak, no da je odgovor koji su dobili bio da će se sve riješiti na terenu o trošku tvrtke koja je izvodila radove, no da do toga nije došlo.