Najprije su u Kongesu SAD-a održala rasprava o budućnosti ove zemlje i eventualnoj reviziji Daytonskog mirovnog sporazuma, a potom je zemlju posjetio ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov.
Na terenu i jedna i druga velika sila imaju svoje poklonike koji na njih gledaju kao na jamca svoje vizije BiH. Bošnjačka politika dugoročno se vezala za SAD, točnije za Demokratsku stranku u SAD-u, te su čak intenzivno oglasima i plakatima u SAD-u pozivali svoju dijasporu da svoj glas povjere baš predstavniku demokrata – Joeu Bidenu. Srpska dijaspora u SAD-u otvorenije nego ikada igrala je na kartu Donalda Trumpa. Kada je Trump izgubio izbore, ostala im je – majčica Rusija.
Remetilački faktor
Izgleda da su Bošnjaci pametno potrošili novac za svoje lobiste u Washingtonu. Naime, na raspravi kongresnog odbora koji treba dati preporuku budućem predsjedniku Bidenu u vezi s politikom prema Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Europi, govornici su redom iznosili bošnjačku viziju BiH – unitarne i građanske države. Pritom treba imati na umu kako predsjednik može, ali i ne mora prihvatiti savjete Odbora i Kongresa u kreiranju vlastite politike prema ovim prostorima.
Ono što je posebnost novog predsjednika SAD-a u odnosu na njegove prethodnike jest činjenica da Biden itekako dobro poznaje prilike na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom svoje višedesetljetne senatske karijere bio je u raznim komisijama i odborima koje su u fokusu imale upravo – bivšu Jugoslaviju. Na već spomenutim raspravama u Kongresu SAD-a kao glavni remetilački faktor u BiH imenovana je srpska strana na čelu s Miloradom Dodikom. Hrvati su u raspravama spomenuti tek usputno, jedna konstatacija tako kaže kako se i Hrvati povode za srpskim secesionističkim težnjama te sve glasnije zagovaraju treći entitet!
Generalno gledajući, same rasprave bile su dosta površne i načelne. One nisu ulazile u bit izbornog zakonodavstva, organizacije države, podjele nadležnosti između države i entiteta te entiteta i županija. Na nekoj simboličnoj razini bošnjački lobisti odnijeli su pobjedu jer su kao glavni kočničari napretka zemlje imenovani oni drugi, a ne oni. Pritom treba imati na umu kako takve rasprave najsnažniju refleksiju imaju upravo u BiH, a ne u SAD-u kako mnogi misle. Odmah nakon prenošenja govora u Kongresu krenula je tirada sarajevskih medija o tome kako će se Amerikanci obračunati s Dodikom i Čovićem, Srbima i Hrvatima. Građanska država u kojoj će oni biti apsolutni gospodari života i smrti samo što nije tu, moglo se zaključiti po naslovnicama vodećih medija. Još je samo nedostajao naslov u kojem Amerikanci tvrde kako će BiH isprazniti od Hrvata i Srba.
Američki saveznici
Odmah nakon poruka iz Washingtona na miniturneju Sarajevo – Zagreb – Beograd stigao je moćni ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Za Lavrovljeva posjeta Sarajevu dogodio se svojevrsni diplomatski incident kada su de facto dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH, Komšić i Džaferović, odbili već ranije zakazani susret s njim. Opravdanje za ovaj potez pronašli su u činjenici da se ruski ministar ranije susreo s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, a na jednom od sastanaka nije bila istaknuta zastava BiH. Jasno je da odluku o otkazivanju gostoprimstva Lavrovu nisu donijeli u vlastitoj režiji, a navedenim činom željeli su dodatno pokazati kako su potpuno vezani uz američku administraciju.
Sam Lavrov oličenje je ruske diplomatske škole. Prilikom svog posjeta uporno je isticao kako Rusija pozdravlja svako rješenje koje će se donijeti dogovorom triju konstitutivnih naroda. Nekoliko puta pozvao je na poštovanje Daytonskog mirovnog sporazuma kao bilo kakve osnove daljnjih razgovora o unapređenju funkcioniranja države. U Zagrebu je Lavrov istaknuo kako Rusija i Hrvatska imaju usuglašen stav o budućnosti BiH kao države dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda – dakle, države kojoj je u temeljima izvorni Daytonski mirovni sporazum.
No, prilikom Lavrovljeve turneje na vidjelo je izašla još jedna činjenica, a možda je upravo zbog njezina javnog iznošenja i porasla nervoza u političkom Sarajevu. Naime, tijekom spomenute turneje prvi je put iznesena činjenica kako je eventualne revizije Daytona moguće postići samo pristankom svih strana koje su sudjelovale u ranijem dogovoru. Dakle, Republike Hrvatske, Republike Srbije, hrvatske, srpske i bošnjačke strane u BiH. Kako je za unitarni, građanski, koncept zainteresirana samo bošnjačka strana, teško će do bilo kakvog dogovora u tom smjeru i doći. Druga važna poruka je kako je vrijeme nametanja rješenja stvar prošlosti.
Preglasavanje Hrvata
Republika Hrvatska i Hrvati u BiH trenutno su potpuno fokusirani na izmjene izbornog zakona u BiH kako bi spriječili buduća preglasavanja Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH. Pritom je raspoloženje za hrvatske stavove i na Istoku i na Zapadu naišlo na plodno tlo. Iako su uz SAD i pojedine članice EU-a sklonije građanskom konceptu BiH, Hrvatska je u posljednje vrijeme uložila ogromne napore kako bi predstavila rješenje prema kojem konstitutivni model predstavljanja naroda ne isključuje građanski koncept.
Hrvatska je svoj koncept i stav o izbornom zakonu dosta dobro obrazložila i većina zapadnih centara moći ne nalazi u njemu zamjerku. Ustvari, Zapad i nije fokusiran na hrvatsko pitanje u BiH. Većinu energije trenutno ulaže, a ulagat će i ubuduće, u jačanje države BiH. Kako izmjene izbornog zakona nisu u opreci s jačanjem institucija države BiH, već se odnose na ravnopravnost Hrvata u Federaciji BiH, Zapad smatra da će ovo pitanje biti puno lakše riješiti nego pitanje kompletne reforme funkcioniranja državnih institucija i odnosa između entiteta i države.
Upravo zbog toga izborni zakon kao zasebna tema vrlo se rijetko pojavljuje u izvještajima zapadnih diplomata. Djelomično je to i zbog same činjenice da je RH članica EU-a i NATO-a pa je vrlo nezgodno kontrirati stavovima jedne vlastite, punopravne, članice. EU mnogo energije ulaže u usuglašavanje stavova između država članica kako bi se stekao dojam koherentne i usuglašene vanjske politike. Stoga je teško očekivati da će neki zapadni diplomat istupati protiv hrvatskih stavova o izbornom zakonu u BiH i eksplicitno podržati bošnjačke stavove.
Tiha poruka
Ono malo kritike što otvoreno dolazi sa Zapada zbog tobožnjeg “hrvatskog miješanja u unutarnje prilike BiH” dolazi prije svega iz redova bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Međutim, i Wolfgang Petritsch i Christian Schwarz Schilling danas su umirovljenici bez bilo kakvog utjecaja na službenu politiku Europske unije. Kao relevantni politički faktori postoje samo u bošnjačkim medijima koji ih redovito ugošćuju, prije svega zbog unutarnjih političkih potreba. Čak je i aktualni predstavnik međunarodne zajednice, Valentin Inzko, izuzetno oprezan kada govori o hrvatskom pitanju u BiH i odnosu službenog Zagreba prema BiH.
Štoviše, Inzko ni jednom nije istupio protiv hrvatskih stavova o izbornom zakonu. Čak je jednom prilikom izjavio: “Hrvatima, kao najmlađem od tri brata, treba dati malo više kako bi se osjećao dobro”.
Kao što smo objavili u jednom od ranijih brojeva, pitanje uređenja Bosne i Hercegovine rješavat će se nakon stupanja na dužnost nove američke administracije. Pritom treba imati na umu kako se rješenja neće dogoditi preko noći i preko koljena, kako to žele u političkom Sarajevu. Bit će to dugotrajni i iscrpljujući pregovori u kojima će se voditi računa o svemu, pa i o stavu Ruske Federacije kao jednog od jamaca Daytonskog mirovnog sporazuma. Hrvatska je prije početka navedenih pregovora osigurala široko razumijevanje većine međunarodnih faktora za svoje stavove i mirno ulazi u fazu pregovora. Poruka koja je ovih dana potiho poslana političkom Sarajevu kako njihov put prema EU-u ne vodi preko Beograda i Ankare, nego preko Zagreba trebala bi utjecati na uzavrelu krv u bošnjačkim političkim krugovima. Ono što BiH treba hitno je rješenje političkih problema kako bi država energiju usmjerila prema gospodarskim i demografskim problemima. Jer najnovija istraživanja pokazuju kako iz BiH nestaju sva tri naroda pa se uskoro neće imati tko ni dogovarati.
Piše: Željko Primorac / 7dnevno
