Naslovnica Crkva Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Božc je prošao! Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme crkvene godine. Ovaj se blagdan krštenja Isusova na Jordanu, u Katoličkoj Crkvi stalno slavi na nedjelju nakon Bogojavljenja.

 

Nova ga liturgija posebno izdvaja i daje mu istaknuto mjesto. Misterij Božića, misterij je utjelovljenja koji zahvaća svakog čovjeka – vjernika u misteriju krštenja.

Evanđelist Luka izvještava da je Isus pristupio Ivanovu krštenju posljednji, nakon sto su svi koji su došli ušli u Jordan i obavili obred uranjanja, krštenja, pokore i obraćenja.

Ivan je prorok kojemu je “grnuo” svijet i o kojemu su mnogi mislili da je on, očekivani Mesija.

No Ivan, svjedoci da on Očekivanome nije dostojan biti niti sluga, ni odriješiti mu remenje na obuci. Te da će, za razliku od njega koji krsti vodom, Mesija krstiti ljude, ne vodom nego Duhom Svetim i ognjem. Snagom Božjom i Riječju koja cisti kao oganj. Ivan Krstitelj je preteča Blagovjesnika, glas iz pustinje koji pripravlja put Mesiji.

Ivan je glas koji nadom ispunjava rezignirana i grešna srca ljudi, pozivajući ih na obraćenje. Priprema ih na dolazak Mesije, otklanja njihova “brda” ohole moći i sebičnosti, poziva ih na ljubav.

Isusovo krštenje postalo je poziv svim kršćanima da se oni koji zele slijediti učenje Isusovo trebaju krstiti “u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Isusov dolazak na svijet i Isusovo krštenje navješćuje već prorok Staroga zavjeta Izaija, od Boga nadahnutim riječima: “Evo sluge mojega…., mog izabranika, miljenika duše moje!

On će donijeti pravo narodima; vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja tek sto tinja neće ugasiti; po istini on ce donijeti pravo, neće sustati niti malaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo” (Iz 42,1-7). Isusovo krštenje ukazuje na početak i uspostavu novoga zajedništva Boga i ljudi – Novoga Božjega svijeta.

Na početku Isusova djelovanja, u krštenju na Jordanu, započinje Isusov put uživljavanja (ulaženja) u ljudsku povijest, pojedinačnu i skupnu, u Njemu se na neponovljiv način susreću: nebo i zemlja, Bog i čovjek.

Njegovo krštenje je krštenje vodom i Duhom Svetim. Riječ je o onom istom Duhu koji je lebdio nad vodama u času stvaranja, o Onom Duhu koji je udahnut u oblikovano tijelo prvoga čovjeka da postane živo biće. To je isti Duh koji je govorio po prorocima, Duh po kojem je Isus začet od Djevice Marije. Taj je Duh lebdio i nad vodama Jordana u trenutku Isusova krštenja. Na našem krštenju i mi postajemo baštinici toga Duha.

Bog je u tom trenutku i nad nama otvorio nebo i rekao: “Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja radost i moj ponos.” Mi to izravno ne čujemo i ne možemo čuti, jer smo doneseni na rukama onih, čiji smo ponos- naših roditelja. Nad nama se u vremenu i u vječnosti, zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: “Ti si moj!” Jednako tako i sami smo pozvani biti Božji glas drugima: “Ti si moja radost i moj ponos!, i u drugima buditi nadu i ponos. Kuda god kršćanin ide, ma gdje god se našao i on je kao i Isus, zajedno s Isusom – miljenik Božji. To znaci živjeti u milosti Božjoj.

Sveti Ivan evanđelist odmah na početku svoga Evanđelja nakon svečanog i dogmatski dubokog “Proslova” opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja za Isusa govori: “Ivan je svjedočio još: ‘Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na Njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi Onaj koji me posla da krstim vodom reče: ‘Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim’. I ja to vidjeh i svjedočim da je On Sin Božji'” (Iv 1,32-34). Isus se krstio na početku svoga javnog života, njegov nastup potvrđuje Sam Nebeski Otac, ali se uz Njega javlja i Duh Sveti.

Sveti Matej piše: “Kad je Isus bio kršten, odmah izidje iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spusta se na Njega” (Mt 3,16). Tako Isus započinje ostvarivanje svoga spasiteljskog djela u sili Duha Svetoga. Tu stvarnost opisao je i majstor pera evanđelist Sv. Luka: “Za krštavanje svega naroda bi krsten i Isus. Dok se molio, otvori se nebo, siđe na Njega Duh Sveti u tjelesnom obliku poput goluba (3,21-22). Silaženje Duha Svetoga nad Isusa označava silu koja silazi na Njega i koja Ga ispunjava, dajući tako čitavom Njegovom djelu odmah od početka proročki, milosni značaj prvoga reda. Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao Božansko i stvaralačko, jer će po Njemu svatko tko Ga prihvati, postati novo stvorenje.

Sva 4 evanđelista spominju da se Duh Sveti pojavio nad Isusom u obliku goluba, dakle, nečega tjelesnoga, našim ocima zamjetljivoga. Bog se, dakle, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju, već dopusta da ga osjetimo i doživimo i u slikama, znakovima, usporedbama. Na taj način izlazi nam ususret i prilagođuje se svom duhovno-tjelesnom stvorenju.

 

 

 

 

Hercegovački portal