Dragi moj tata dugo ti nisam pisala, bar ne ovako javno. Puto toga se dogodilo, nisam sigurna ni da znam o čemu se radi, pa se ne usuđujem ni komentirati sve. Prestala sam ti javno i pisati jer postoje ljudi koji su ružno komentirali ono što ti pišem i način na koji ti se obraćam. Puno puta sam počinjala novo pismo pa bi sve pobrisala, pa opet i opet ponovo, ali niti jedno nisam poslala u medije. Dragi moj tatice ja sam ponosna na tebe i na tvoje domoljublje. Iako sam ostala sama s mamom odgojena sam onako kako bi ti to želio. Vjerujem da bi se danas ponosio sa svojom kćerkom Hrvaticom. Nisam naučena da mrzim, ne mrzim ni one koju su tebe ubili i uništili mi djetinjstvo, Za sve što su učinili odgovarat će pred Bogom, kada već nisu pred zakonom.
Ovaj puta dragi moj tata nisam uspjela prijeći preko izjava jedne, neću ni reći koje žene jer ne zaslužuje ni ime da joj se spominje. O njoj je puno toga napisano, bila je nekada Hrvatica, branila je naša prava i prava našega naroda, a onda se odjednom okrenula na suprotnu stranu. Danas nije više Hrvatica. Da moj tatice i to je moguće. Iskreno neka bude što hoće, danas bar svatko ima pravo izbora i ne bi se miješala da ona nije izjavila da u našoj Hercegovini nema Hrvata.
Kada sam to pročitala jednostavno sam pobjesnila. Ne znam kako netko tko se okreće kako vjetar puše ima pravo drugima govoriti tko su i što su. Te riječi su uvreda za sve one koji su Hrvati, ponosni ljudi svoji na svome. Što je još žalosnije postoje ljudi koji je žestoko podržavaju. Dragi moj tata ne mogu da shvatim u kakvom to mi okruženju živimo. Shvaćam da se ta žena okreće za svoje dobro, a debelo je i nagrađena za sve to što čini, ali ne shvaćam zašto pokušava nama nametnuti ono što njen politički mentor čini godinama.
Dragi moj tata danas sam više nego ikada ponosna kada mi kažu da sam ista ćaća. Jesam i neka sam, i nastavit ću tamo gdje si ti stao. Tata moj za sada toliko, voli te tvoje zlato, tvoja Hercegovka i tvoja Hrvatica.
HERCEGOVINA.in
