Kakvo god da se zlo desilo to nije nažalost ljude “opametilo” Bolesti virusi,poplave potresi su upozorenja,koja očito nitko ne doživljava kao takva. Teškoće ponekad dođu ne da bi smo mi molili da iziđemo iz njih već kako bi smo u njima postali bolji ljudi.
Ivo Andrić je davno zapisao jednu mudrost koja glasi :
“U kamenu ništa ljudsko u ljudima sve kameno”
Čitajući pojedine komentare ili bolje rečeno bljutovine na smrt Milana Bandića, ove Andrićeve riječi se itekako pokazatelj ovog vremena.
Nije bitno u trenutku smrti, jeli netko voljeo Bandića,te jeli uvažao njegov lik i dijelo. Bitno je da se nema trunke suosjećanja ni poštovanja već odavno prema živima, a nažalost ni prema mrtvima.
Nema se više one ljudskosti koja je najosnovnija i koja je isčezla ili iskopnila poput snijega.
Čeznuti za sveopćim dobrom, željeti dobro, a ne ponašati se u skladu s tim je poput vica.
Ne koristimo svaku prigodu, pa i tuđe smrti kako bi se “obračunavali” po društvenim mrežama već je iskoristimo kao “opomenu” da se mijenjamo na dobro.
Milane Bandiću laka ti zemlja. Bio si dokaz onog hercegovačkog inata i prkosa kada si iz ovog našeg kamenjara s koferom u ruci i par osnovnih krpica ,ali golemim snovima otisnuo u metropolu. Tvoja biografija je prepuna uspijeha i to ti nitko ne može osporiti i kao takva ušla je u povijest. A,uspijeh ljudi ne praštaju. Učinio si svoje Hercegovce (i one koji su imali korist i one koji nisu) ponosnim što je “naš s kamena” se toliko održao na čelu glavnog grada Hrvata.
Moje nije dalje da komentiram, sad si pred Njim. Neka ti Gospodin milostiv bude.
Piše Daniela Škegro
Hercegovački portal
