Dana 8. ožujka 1995. godine u Bihaću, pod nikada razjašnjenim okolnostima nestao je general Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV-a) Vlado Šantić.
„Radite s njim šta želite“ rekao je tada Hamdija Abdić Tigar, nakon čega se gubi svaki trag generalu Šantiću.
Obitelj generala Šantića i dandanas, 26 godina nakon njegovog nestanka, traga za svojim suprugom i ocem, nailazeći na pred nosom zalupljena vrata kome god da se obratili. Hamdija Abdić Tigar je danas ugledni Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, koalicijski partner i kolega zastupnicima oba HDZ-a i satelitskih strančica koje je HDZ BiH kompenzacijski ubacio u Parlament FBiH.
Pokretano je više inicijativa, slato dopise ministrima pravosuđa (koji su iz HDZ-a BiH), slato više dopisa Predsjedniku Federacije Marinku Čavari da iskoriste svoje funkcije kako bi napokon istina o sudbini generala Šantića isplivala na površinu, ali sve uzalud.
Sramotno je što Hrvati po vertikali godinama upravljaju pravosuđem u BiH i da se toliko godina ne zna za sudbinu generala Šantića. Koga štitite i zašto?
HRS je svojedobno tražio i od hrvatskog pravosuđa da se pokrene istražni postupak, izvukli smo obećanje od premijera Plenkovića da će se pozabaviti ne samo onima koji su odgovorni za sudbinu generala Šantića, nego i pravosudnog gonjenja svih zapovjednika ABiH, poput Atifa Dudakovića, koji su kao pripadnici JNA sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku.
Sve uzalud, ali ima nas koji se nikada nećemo umoriti, niti ćemo ikada odustati od traženja istine o sudbini generala Šantića i koji će odustati od težnji pravosudnog gonjenja onih koji su krivi za zločine počinjene nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata.
Proći će vrijeme kukavica i ulizica koji se goste i surađuju sa ubojicama našeg generala. Proći će vrijeme onih koji se bogate baštineći tuđe žrtve.
Portret zapovjednika bihaćkog HVO-a, zapovjednika 101. pukovnije ‘Ante Knežević Krpe’ te jednog od osnivača HDZ-a Bihać i nekadašnjeg potpredsjednika te stranke
Odlukom predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana postavljen je za zapovjednika 101. pukovnije ‘Ante Knežević Krpe’. Kao zapovjednik HVO-a na bihaćkom ratištu čvrsto se veže za političko vodstvo Herceg-Bosne te podnosi izvješća hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku.
Pred sam početak rata Šantić predlaže mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu, što nije realizirano, a kako se Bihać uskoro našao pod opsadom srpskih snaga, grad zajedničkim snagama brane 101. pukovnija te 5. korpus Armije BiH pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića, nekadašnjeg potpukovnika JNA, pod čijem zapovjedništvom je napadnut Lovinac te okolna sela u zadarskom zaleđu. Upravo zbog te činjenice došlo je i do fizičkog sukoba između njih dvojice nakon što je Šantić nazvao Dudakovića ‘četnikom’.
Na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma Herceg-Bosne, održanoj 8. veljače 1994., Šantić je s Darijem Kordićem i Matom Mađarevićem izabran za potpredsjednika Zastupničkog doma, dok je za predsjednika izabran Ivan Bender.
Između prosinca 1994. i siječnja 1995. srpske snage uspjele su odbaciti 5. korpus i linije obrane prema Bihaću te dovesti grad u rizik da padne. Međutim Šantić je osmislio i pokrenuo vojnu operaciju HVO-a te 13. siječnja 1995. vraća sve ranije oduzete položaje. Valja napomenuti kako je Šantić tijekom borbi u Cazinskoj krajini zabranio sukobljavanje HVO-a i pripadnika vojske Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića, pridržavajući se uputa političkog vodstva Herceg-Bosne.
Dva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, koje su činili Muhamed Zulić, Bernardo Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću.
Šantića je u Glavnom stožeru 101. pukovnije, pola sata iza ponoći, 9. siječnja 1995. uhitio Hamdija Abdić Tigar, zapovjednik 502. brdske brigade Armije BiH, koji je uhićen u policijskoj akciji u ponedjeljak s još četvoricom osumnjičenih.
antić je, prema nekim svjedocima, doveden pred Dudakovića u bihaćki hotel Sedra, u kojem je brutalno pretučen, nakon čega su ga odveli na željezničku postaju i ubili.
Prema nekim navodima iz hrvatskog tiska, njegovo ubojstvo naručio je Alija Izetbegović jer su HVO i Šantić nakon akcije u siječnju 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije BiH i Dudakovića, a muslimanskom političkom vodstvu smetalo je i Šantićevo odbijanje sukobljavanja s tzv. Republikom Zapadnom Bosnom, koju je muslimansko vodstvo optuživalo za suradnju sa srpskim snagama.
Prema Johnu R. Schindleru, autoru nekoliko knjiga o međunarodnoj sigurnosti, špijunaži i terorizmu, među kojima je i djelo ‘Bezbožni teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog džihada’, kao rezultat njegova višegodišnjeg boravka na Balkanu, upravo je Dudaković naručio Šantićevo ubojstvo jer je zapovjednik HVO-a znao za njegova krijumčarenja tijekom rata. Dudaković je pak poznat po dočeku i rukovanju s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem na mostu preko rijeke Korane nakon što su tijekom akcije Oluja hrvatske snage deblokirale tadašnji Bihaćki okrug, spasivši ga od sudbine Srebrenice.
Generale nikada nećeš biti zaboravljen!
HERCEGOVAČKI PORTAL
