Krvavog 16. travnja 1993. pripadnici Armije BiH okrutno su, u selu Trusina u Općini Konjic, ubili šest bojovnika HVO-a i 16 civila.
Selo Trusina nalazi se u Općini Konjic u Federaciji BiH, a u njemu je prema popisu iz 1991. živjelo 309 stanovnika od kojeg je ukupnog broja bilo 155 Hrvata, to jest 50.2 % stanovništva te 152 Bošnjaka i nekoliko ostalih…
To bi danas bilo sasvim obično i širem auditoriju nepoznato mjesto u dolini Seončice i Neretvice, koje pripada župi Podhum-Žitače, da u petak, 16. travnja 1993., između 8 i 9 sati ujutro, nisu započele borbe između Armije BiH i HVO-a.
Podsjetimo, nakon inicijalnog puškaranja, postrojba Armije BiH, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage, probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila bojovnike.
Šest pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na različitim lokacijama. Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR te snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, preživjeli Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali medijsku pozornost za svoje ubijene .Svojevremeno je pokojni Slobodan Praljak zamolio uglednog novinara HTV-a da pogleda koliko puta je HRT u svojim emisijama spomenula riječ „AHMIĆI“, a koliko riječ „TRUSINA“?
Nekoliko dana kasnije dobio je odgovor:
„AHMIĆI“ – 998 (devet stotina devedeset i osam) puta, „TRUSINA“ – 2 (dva) puta.
„TRUSINA“ 2 ‰ (dva promila) u odnosu na „AHMIĆE“.
U oba sela u BiH dogodio se zločin. Istoga dana, istoga mjeseca, a i godina je ista. U Ahmićima su ubijeni Muslimani, a u Trusini Hrvati.
A HRT iz Zagreba izvješćuje o Trusini 2 ‰ u odnosu na Ahmiće. Za povijest će ostati zabilježeno kako mnogi teški i nedovoljno istraženi zločini, uglavnom protiv civilnog hrvatskog stanovništva, u kojem je masakrirano više stotina ljudi na mnogim lokalitetima kao što su Trusina, Doljani, Briševo, Uzdol…, nisu zadovoljavajuće tretirane niti od svjetskih medija ali ni hrvatskih medija, a ni od međunarodnih organizacija zaduženih za utvrđivanje ratnih zločina i istine. U općini Konjic je, po popisu stanovništva 1991., živjelo 11513 Hrvata i činili su 26,23% ukupnog stanovništva.
Na osnovu rezultata popisa iz 2013., a koji se podudaraju sa podacima sa kojima raspolaže Biskupska konferencija, broj Hrvata u Konjicu danas je tek 1553 osobe, što čini tek oko 5% od ukupnog stanovništva i u kontinuiranom je opadanju.
Hrvati su u Konjicu i okolici sustavno protjerivani ubijanjem zarobljenika civila, djece i pripadnika HVO-a: u Gostovićima, Orlištu, Bušćaku, Vrci, Radešini, Dubravici, Podhumu, Zaslivlju, Orahovici i dr.
Osim toga, Bošnjaci su za vrijeme rata imali dobro organizirane akcije odvođenja Hrvata u logore poput onih koji su bili locirani u dvorani u Konjicu, u kavani Studenac u Pokojištima, u O.Š. Maksima Kujunždića Čelebići, O.Š. Podorašac, O.Š. Spiljani i druge. Najveći zločini su se dogodili u Trusini gdje je ubijeno 22 ljudi, od kojih 18 civila, te u Klisu, gdje su Armija BiH i mudžahedini ubili 86 Hrvata.
Samo u Klisu je, po popisu iz 1991., prije rata živjelo, 3962 Hrvata, danas ih nema niti stotinu i uglavnom su starije dobi.
Proces protjerivanja je nastavljen i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine, te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.
Žrtve stradale 16. travnja 1993. u Trusini su: Jure Anđelić (ime oca Ante) rođ. 1926., Andrija Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1947., Franjo Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1942., Ante Drljo (ime oca Jozo) rođ. 1936., Ivan Drljo (ime oca Pero) rođ. 1939., Kata Drljo (ime oca Ivan) rođ. 1937., Kata Drljo (ime oca Mićo) rođ. 1918., Tomo Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1926., Anđa Ivanković (ime oca Juro) rođ. 1936., Ilija Ivanković (ime oca Ante) rođ. 1936., Smiljko Krešo (ime oca Mirko) rođ. 1940., Ivica Krešo (ime oca Jure) rođ. 1935., Veljko Krešo (ime oca Andrija) rođ. 1934., Stipe Mandić rođ. 1923., Branko Mlikota (ime oca Andrija) rođ. 1925., Nedjeljko Krešo (ime oca Marko) rođ. 1953., Pero Krešo (ime oca Smiljko) rođ. 1961., Stipo Ljubić (ime oca Pero) rođ. 1961., Milenko Mandić (ime oca Stipe) rođ. 1961., Željko Blažević (ime oca Slavko) rođ. 1965., Ivan Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1971. i Zdravko Drljo (ime oca Ivan) rođen 1962. godine.
HERCEGOVAČKI PORTAL
