Za reprezentaciju Herceg – Bosne tada su nastupili igrači iz dva hercegovačka kluba; NK Široki Brijeg i NK Ljubuški.
Prije 25 godina reprezentacija Herceg-Bosne je u dalekom Paragvaju odigrala prvu i jedinu službenu nogometnu utakmicu
21. travnja 1996. Paragvaj je bio domaćin zanimljive prijateljske utakmice. Južnoamerička reprezentacija sastala se s nogometnom reprezentacijom Herceg – Bosne te tu utakmicu i oni i FIFA vode kao službenu.
25 godina kasnije mostarski novinar Albert Pehar odlučio je snimiti dokumentarni film o ovom susretu.
„Kako su portali svake godine objavljivali ovu vijest, na 24. godišnjicu mi se rodila ideja kako sljedeće godine, 25. od utakmice, trebalo bi uraditi nešto više. Našao sam na internetu tko je nastupao na toj utakmici i vidio sam da većinu tu ljudi poznajem kako sam se i ja bavio nogomet i igrao sam s nekim od tih igrača“, kazao nam je Pehar na početku te nastavio:
„Tako sam zadnjih pola godine krenuo sa snimanjem i uzimanjem izjava od aktera te utakmice. Na toj ekspediciji u Paragvaj bilo je 15 igrača i 5 ljudi iz logistike te sam u dokumentarcu svi oni sugovornici osim troje ljudi koji su nažalost preminuli.“
Za reprezentaciju Herceg – Bosne tada su nastupili igrači iz dva hercegovačka kluba; NK Široki Brijeg i NK Ljubuški. Trener je bio Branko Međugorac, a igrali su: Goran Dukić, Tihomir Skoko, Jure Kordić, Mirko Babić, Zoran Bubalo, Boro Matan, Ivica Ravlić, Slaven Musa, Tihomir Bogdan, Ante Marinović i Anđelko Marušić (još su igrali Andrija Sušac i Mladen Bartolović) dok Ćorluka i Marinčić nisu mogli nastupiti zbog ozljede.
Vratar Goran Dukić, liječnik Josip Bandur te tajnik u NS Herceg – Bosne Marinko Bubalo iz Širokog Brijega su preminuli te jedini nisu bili sugovornici u dokumentarcu.
“Ovim putem se želim zahvaliti Marinku Bubalu iz Ljubuškog koji je snimao tu utakmicu. Teško bi se dokumentarac napravio od samo fotografija te se želim zahvaliti gospodinu Bubalu za ustupljeni material. Tako ćete u filmu moći vidjeti kadrove utakmice i golove. Nije to najbolji snimak, VHS je u pitanju, ali vidjet će se atmosfera i dosta zanimljivih stvari.”
Ova utakmica je od strane Paragvaja registrirana kao i od FIFA-e registrirana kao službena prijateljska utakmica te je Paragvajci vode kao 425. po redu protiv Bosne i Hercegovine. FIFA također tu utakmicu bilježi kao Paragvaj – Bosna i Hercegovina.
“Kada je ta utakmica odigrana, Nogometni savez BiH još uvijek nije postojao, a u FIFA-u je primljen tek 21. prosinca 1996. točno osam mjeseci poslije odigrane utakmice. Tako da je zanimljivo što tu utakmicu nazivaju protiv BiH kada NS BiH još uvijek nije postojao. Čak su i naši igrači govorili tamošnjim novinarima da izgovaraju Herceg Bosna, a ne Bosna i Hercegovina kako je pisalo na semaforu. Zanimljivo tri dana kasnije BiH je odigrala ‘prvu’ službenu utakmicu kako stoji u Nogometnom savezu – protiv Albanije. Za tu utakmicu koju izgubili s 3:0 bili su pozvani samo Bošnjaci”, govori Pehar.
Od poznatijih igrača Paragvaja koji su tada nastupili, tri imena se ističu od drugih: vratar Jose Luis Chilavert, Carlos Gamarra i Roberto Acuna.
“Chilavert je bio kapetan u tom susretu i vidjet će se snimka na kojoj sa kapetanom Herceg – Bosne Zoranom Bubalom na početku razmjenjuje zastavice. Također zanimljivo će biti vidjeti izjavu Tikija Skoke, koji je jedini znao španjolski, za paragvajske medije. Na početku susreta je na stadionu bilo 8.000 ljudi, ali su u drugom poluvremenu pustili još ljudi te bilo 15.000 do 20.000. Utakmica se odigrala na Estadio Defensores del Chaco u glavnom gradu Asuncionu. Paragvaj je pobijedio s 3:0, a sve golove su zabili iz kornera. Baš je i Ivica Ravlić u filmu govorio kako je on bio dobar skakač, ali Paragvajci kada bi skočili noge bi im bile do njegovih ramena.”
Još jedna zanimljivost je kako su igrači Herceg – Bosne prije utakmice imali samo jedan trening i to igrali su tri na tri, a čuvala ih je vojska jer je u to vrijeme bila zeznuta politička situacija u Paragvaju. Isti dan kada su igrači Herceg – Bosne napustili Paragvaj, tamo se dogodio državni udar.
“Bilo je to jedno zanimljivo putovanje gdje su se naši igrači družili s hrvatskim iseljenicima koji su tamo pobjegli zbog političkih razloga, a posjetili su i tamošnje indijance.”
A, zašto baš Paragvaj?
“Branko Međugorac i njegov brat su bili menadžeri, prodavali su igrače i imali su dobre veze s jednim Hrvatom koji je prodavao igrače u Južnoj Americi. Paragvaj je prije kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. tražio protivnike te je taj Hrvat rekao Paragvajcima da može dovesti reprezentaciju BiH. Paragvaj je bio oduševljen jer je znao da ima dobrih igrača u bivšoj Jugoslaviji. Kako Sarajevo nije imalo sluha za Hrvate, kao ni Hrvati za Sarajevo, Međugorac je pozvao igrače iz dva hercegovačka kluba, nazvali se reprezentacija Herceg – Bosne i otišli u Paragvaj. Zanimljivo je da su ih Paragvajci pitali ‘pa gdje vam je Meho Kodro, gdje su ostali?’, a naši su govorili da su ozlijeđeni jer nisu htjeli reći pravu istinu. A i tko bi im objasnio kakva je situacija ada bila u BiH”, kazao je za kraj Albert Pehar, prenosi Dnevnik.ba.
Dokumentarni film premijerno je prikazan na Radioteleviziji Herceg-Bosne.
