Kako bismo trebali napasti Španjolsku? Kako im oduzeti posjed? Ovo su opcije koje izbornik ima.
U dvoboj sa Španjolskom reprezentacija ulazi sa omjerom 3-3 u poluvremenima. Protiv Engleza i u prvom dijelu sa Česima Vatreni su bili ugašeni. U drugom poluvremenu sa Češkom i pogotovo u oba poluvremena sa Škotskom, Dalićeva je momčad u crescendu funkcionirala od dobrog do izvrsnog. Iz tog učinka se može logički iščitati da je Hrvatska djelovala bolje u 4-1-4-1 postavi, sa Brozovićem u korekciji (Škotska) i Petkovićem kao špicom. Isto je tako potvrđena važnost trija veznjaka, Brozović-Kovačić-Modrić, koja dobiva na kompletiranosti kad im se priključi Vlašić. Taj igrač osnažuje redateljsku ekipu u sredini terena sa dubinom koju osigurava te navikom stizanja u završnicu.
U ponedjeljak igramo sa jačom reprezentacijom od prethodna dva suparnika. Španjolska je gradilište, ali uglavnom na planu dorade igre i snaženja odabrane grupe igrača za idućih nekoliko turnira. Ona je dakle već sada snažna reprezentacija, a kroz određeno vrijeme i iskustvo ona bi trebala vratiti status spremnosti borbe za medalje. Što to znači za Hrvatsku?
Prije svega činjenicu da se prošla iskustva odnosa učinaka sa Španjolcima ne mogu bitno promijeniti. Oni su zato i sada u laganoj prednosti kad govorimo o šansama za prolaz, ali ne toliko da Hrvatska ne bi maksimalnim svojim učinkom mogla riješiti susret u svoju korist. Kako bi se to moglo ostvariti, s idejom igre kao protiv Škota i posljedično sa istom postavom (osim kartoniranog Lovrena) ili mijenom taktičkog pristupa te ciljanim korekcijama startne jedanaestorice?
Sukladno logici da nas čeka sasvim drugačiji suparnik onda postaje izvjesnije da bi Dalić mogao nešto i promijeniti. Sa Škotima je snaga naše tehničke nadmoći došla do punog izražaja, poglavito jer su igrači fizički podigli intenzitet igre. Drugi je razlog taj što su Škoti ipak bitno inferiorniji tehničkim potencijalom od naših. To im je jako otežavalo otvaranje igre i pronalaske prostora u bloku Hrvatske, a primoralo na duge lopte i preskakanja igre. Uz to nisu imali rješenja kako zatvoriti svoje prostore kada su vezni igrači Hrvatske razigravali između linija Vlašića i Petkovića. Sve to sa Španjolskom će biti bitno teže, kompliciranije i dvojbeno.
Izbornik Dalić će odlučiti taktičku strategiju. Hoće li momčad čekati u srednjem bloku i po posjedu tražiti kroz brzu pas igru prostore za napad na gol suparnika? Za takvu igru bili bi potrebniji brži igrači, tipa Rebić ili Oršić po boku, što onda traži i devetku koja će ubačaje koristiti u zraku i na zemlji. Tu je Budimir, naviknut da igra u španjolskoj momčadi koja se brani u srednjem bloku i napada u kontri, pogodniji od Petkovića. Ako izbornik odluči uskratiti suparniku njihov forte u igri, a to je kontrola lopte (posjed) i visok intenzitet igre, onda je logičnije igrati sa igračima koji mogu nametnuti hrvatski duži posjed lopte i niži ritam igre.
U tom kontekstu teško je boljeg izbora od onog koji je bio u srednjem i ofenzivnom redu protiv Škota. Kako se ipak nešto mora i graditi da bi se razgradilo adute (kombinatoriku) Španjolske, druga je opcija logičnija. Između ostalog i zbog pragmatičnih razloga. Tehnički jači dio ekipe zna i dobro zatvoriti obrambenu zonu, te uz kombinatoriku i napasti. Oni koji su prioritetno jači na fizičkoj komponenti teško mogu uz defenzivno zatvaranje prostora osigurati duži posjed i kvalitetnu kombinatoriku.
Kako je izvjesno da će Španjolska imati više posjeda i koja je osnova tih njihovih ofenzivnih pristupa, nameću se tri važne stvari u formiranju momčadi. Najvažniji igrač za otvaranje igre Enriqueove momčadi je Busquets. Sjajan je, ali je iscijeđen zbog 11 dana borbe sa koronom, a nije baš ni mlad da se brzo rekuperira. Poremetiti ga u začetku akcije bila bi velika stvar, a taj dio trebao bi odraditi centarfor, u prvom redu Petković. Drugo je pitanje bokova, gdje Španjolci najviše vole probijati suparnički blok, i to rade sa bekom i krilom. Znači da treba duplirati bokove, što Perišić odlično radi, a na desnoj strani pokazao se defenzivno solidnim Vlašić.
Obzirom da Španjolci imaju dobre skakače, izbor Lovrenova zamjenika je usmjeren na Ćaletu-Cara koji je dobar u skok igri. Tako dolazimo do možda najveće dvojbe, a to su izbori bekova. Gvardiol je bio izvrstan do sada jer donosi neke stvari koje neki površni kritičari vjerojatno ne prepoznaju, a to je moć. Ona je visoke razine i uz izvrsne tehničke komponente. No, Gvardiol je nakon tri vrlo zahtjevne utakmice možda bez svježine, a pogotovo ako je načet ozljedom. Barišić se oporavio, svjež je, tehnički dobar, u zgusnutom prostoru agilan. Na Daliću je da procijeni stanje oba kandidata i odluči. Kad je u pitanju desna strana, Juranović se protiv Škota pokazao na razini potrebe. No, sada je Vrsaljko odmoren, iskusniji je, odlično poznaje suparnike i obrambeno je izvrstan. Kao i u svim opcijama Dalić će temeljem odabira strategije igre treba odabrati aktere. Uz saznanje da ima pravo na pet izmjena ako stvari prvotno ne krenu dobro. Ključno je prepoznati tajming za promjene i plan B načina igre.
Piše Robert Matteoni
HERCEGOVAČKI PORTAL
