Dana, 28. svibnja Papa Franjo primio je u posjet Petra Palića, biskupa u Hercegovini.
Obično, kada se sastaje poglavar Katoličke crkve i netko od biskupa, pa čak i netko od nižerangiranih svećenika, napiše se nekoliko rečenica o tom sastanku, iziđe pokoji detalj.
O ovom sastanku se tada znalo samo da je održan.
Dana 1. srpnja Palić potpisuje dekrete za nove službe u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Iako još nitko nije to napisao, Palić je s funkcija maknuo najmoćnije ljude Ratka Perića. Svećenik rodom iz općine Grude, a koji je slovio kao desna ruka Ratka Perića razriješen je službe generalnog vikara i moderatora Biskupijske kurije, a ostala mu je jedna simbolična funkcija. Službe kancelara Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije razriješen je još jedan svećenik koji je slovio kao jedan od ključnih ljudi Ratka Perića. I mogli bismo tako redom o promjenama.
Naslov na stranici biskupije glasio je da su to pastoralne promjene u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Međutim lako bi mogle postati i suštinske promjene.
Iz svega viđenog je jasno da je Petar Palić u Vatikanu tražio odriješene ruke za svoj rad i to mu je omogućeno. Isto to, vrijedi podsjetiti, tražio je i Ratko Perić prije 21 godinu, ali u sasvim drugom smjeru, pa je spletkarenjem i prijetnjama utjerao strah u kosti i petrovcima i franjevcima. Tada su ga jedni petrovci odlučili slijediti u progonima i sijanju zla, a nazvani su ratkovci, te franjevci kojima je bilo do funkcija.
Jedino su ga s osmijehom na licu dočekali oni franjevci koje je odlučio progoniti do kraja, svjesni da će dugo nositi svoj križ, neki i doživotno, kao i međugorski vidioci koje je ismijavao na razne načine s ciljem da sruši Međugorje, a dogodio se suprotan efekt.
Franjevci koje je kažnjavao u statusu su mučenika s obzirom da poput Krista podnose sve poteškoće i “smrtnu osudu” koju je veliki svećenik i u ovom i u onom vremenu zatražio, a Pilat i u ovom i u onom vremenu potpisao, dok je Međugorje četiri desetljeća kasnije posjećenije i od onih mjesta koja su od ranije službeno priznata kao mjesta Gospinih ukazanja.
Kako je vrijeme odmicalo, svjesni da je era Ratka Perića završena, ratkovci su pripremali teren i za Petra Palića.
Međutim, Palić, iako petrovac, u samoj Hercegovini se mogao uvjeriti da i oni čestiti petrovci i oni čestiti franjevci imaju snažnu podršku naroda tamo gdje su već desetljećima, franjevci i stoljećima, a da franjevački mučenici samo ne žele pustiti ono što su njihovi prethodnici, franjevci gradili, a osobito ne žele prihvatiti laž dokumentiranu kao Romanis Pontificibus. To što su neki zbog funkcija, očekujući i neke veće, biskupske, prihvaćali laži i besramno se ispričavali nekima koji su kažnjavali njihovu braću, to je stvar na koju se ne može utjecati, ali treba na nju upozoravati.
Također, Međugorje su ratkovci predstavljali na način da su svi koji dolaze u to mjesto molitve i Gospinih ukazanja u zabludi, iako je Vatikan priznao prvih sedam Gospinih ukazanja. Perić je čak napisao i novu knjigu gdje je ponovno zaratio s Međugorjem i franjevcima.
Bilo je tu i niz drugih stvari koje je bivša kurija činila u tajnosti, raznim spletkama i manipulacijama, lažima i prijetnjama, uglavnom se krijući iza Ratka Perića čiji su se javni nastupi uglavnom svodili na to da uđe u sukob s nekim ili rasplamsa neki od postojećih sukoba. Tako su istraživali fotografije portala Grude.com kako bi saznali tko od “legalnih” svećenika posjećuje župu Grude. Na adrese nekih svećenika stizala su uznemirujuća pisma, čak i od tzv. župnih upravitelja u nekim župama. Prijetilo se i nekima od najuglednijih vjerskih književnika kod Hrvata jer nazoče svetim misama u župama koje tzv. upravitelji nisu uspjevali osvojiti, a premda tu nisu ni nogom zgazili niti imaju udjela u ijednom kamenčiću kod mučeničkih župa, oni smatraju da je ta bogata imovina samo njihova. Jednostavno, dok im je u propovijedima za oltarom na usnama bio med, u srcu im je bio jed, a njihova “zaigranost riječima” kad misle da razgovaraju s osobama od povjerenja stigla je na različite načine na više crkvenih adresa.
Da Petar Palić najbližim Ratkovim suradnicima neće biti drag govorile su već prve informacije gdje su se neki od njih žalili zašto, ako je već petrovac novi biskup, nije mogao biti iz Hercegovine.
Njega pak čeka još puno posla. Ovog puta je pokazao da mu ranija kurija neće krojiti sudbinu u Hercegovini, ali činjenica je da se njegov prethodnik još nalazi blizu i premda nije više moćan kao nekad dok je vedrio i oblačio Hercegovinom, i dalje ima kakav – takav utjecaj. Do neki dan na web stranici službenog glasila ordinarijata CNAK-a više je vijesti bilo o aktivnostima Ratka Perića nego Petra Palića, i to dovoljno govori da su i s novim biskupom Ratkove strukture željele upravljati, no ako je suditi po posljednjim razriješenjima – neće ići.
Moć koja je korištena na barbarski način, kao u vremenu dok su Kajfa i ostali vikali za nedužnog “raspni ga, raspni”, polako kopni.
I ne treba se nitko naslađivati niti likovati, premda je druga strana itekako likovala dok su ondašnji moćnici Vatikana koji su nasjeli na spletkarenja ispisivali kazne, i ista je ta druga strana tugovala kad je Papa Benedikt XVI odbio svesti na laički status franjevačke mučenike Hercegovine prije 15-ak godina.
Treba trezveno gledati na situaciju i vjerovati da će Petar Palić promijeniti neke stvari i postati biskup cijele Hercegovine i svakog čovjeka u njoj, a to je jednostavno učiniti. Samo treba zatražiti reviziju dokumentirane laži na koju se Hercegovina i dalje poziva, a zove se “Romanis Pontificibus”, dokumenta koji je toliko zle krvi stvorio.
Nažalost, natrag ne možemo, ali je i danas važno moliti za onoga tko je Vatikanu proturio taj dokument kao dogovor svih aktera u priči, i biskupa i franjevaca i naroda jer je njegova negativna uloga u ovih skoro pola stoljeća otkako se Krist krvavim znojem znoji u Hercegovini, kako napisa blagopokojni fra Vendelin Karačić, izuzetno velika.
Vrijeme je da u u Hercegovini svanu neka ljepša jutra, dođu neki bolji dani, vedrije noći… a čovjek u čijim rukama je najveća moć i koji može promijeniti tijek povijesti zove se Petar Palić.
Alexander Maximov KGBov agent o Međugorju, franjevcima i Ratku Periću
https://youtu.be/bjWw28LrMHw
“Ispitni predmet. Kao što je na Medicinskom fakultetu u prvoj godini Anatomija, fundamentum medicinae, najopsežniji i najzahtjevniji ispitni predmet koji studente zaustavlja ili propušta u više godine studija, slično je i u ovoj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji neizostavan predmet Hercegovački slučaj na kojem već 140 godina petorica dijecezanskih biskupa, od 1881. do sada, muku muče i polažu ga kao da je klasifikacijski, tj. rade na ravnomjernoj raspodjeli župa, odnosno vjernika pod upravom dijecezanskoga svećenstva i redovničko/franjevačkoga klera, uz decizije i dekrete Apostolske Stolice. I Tebe taj slučaj dočekuje i na njemu ćeš vježbati svoje bogooblične i stožerne krjeposti. Dolaziš na njivu Gospodnju gdje nisi niti sijao niti vijao, a imat ćeš prigode i sijati i saditi i brati i kupiti”, poručio je biskup Perić, novoimenovanom biskupu.
Kako će ovaj težak “ispitni predmet” koji je cijelog biskupskog života pratio (kao i fenomen Međugorja) sada već bivšeg mostarskog biskupa Rataka Perića, položiti novoimenovani mostarski biskup Petar Palić, i hoće li ga uopće riješiti? Bivši biskup, na žalost, nije ga uspio riješiti, a novi biskup, koji nije s ovih prosora, dobiva biskupiju prožetu dubokim, skoro stoljeće i pol, neriješenim problemima.
Stoga i mnogi, kao i sam novoimenovani biskup, zasigurno “prebiraju u svom srcu što bi to trebalo značiti” i zašto baš biskup Petar Palić i zašto baš Mostar. Ali, izgleda da papa Franjo zna odgovore na ta pitanja.
Tko je novi mostarski biskup
Petar Palić rođen je u Prištini, Skopsko-prizrenska biskupija, 3. srpnja 1972., u hrvatskoj katoličkoj obitelji od oca Antona i majke Zore r. Gucić. Obitelj je tada živjela u Ajvaliji kod Prištine, a u Janjevo seli 1978. Osim prvorođenca Petra u obitelji su još četvorica mlađe braće: Nikola, Zdravko, Branko i Leopold.
Osmogodišnju osnovnu školu pohađao je u Janjevu: 1978.-1986, Sjemenišnu gimnaziju u Skoplju, 1986.-88., i u Subotici, 1988.-1990., gdje i maturirao. Otac je Anton preminuo mu je 26. prosinca 1994., a majka se preselila u Zagreb, u Dubravu, k dvojici sinova, 1995. Petar Palić Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu: 1990.-1995., zaređen za prezbitera Dubrovačke biskupije u zagrebačkoj Granešini: 1. lipnja 1996. Njegovo svećeničko geslo je:
„Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim,
jer si ti sa mnom…“.
HERCEGOVAČKI PORTAL
