Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko u petak je nametnuo izmjene kaznenog zakona te zemlje, kojima se zabranjuje i zatvorom sankcionira nijekanje ratnih zločina, uključujući tu i genocid u Srebrenici.
Nakon toga je uslijedila očekivano burna reakcija Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, koji je ustvrdio da neće poštovati taj zakon, da bi u sljedećim danima još više eskalirao svoju zapaljivu retoriku.
Dodikovo divljanje i prijetnje
Inzka i cijelu međunarodnu zajednicu nazvao je “kretenima” a najavio je da će članovi njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ubuduće bojkotirati sudjelovanje u tijelima vlasti BiH, kao i da na takvo postupanje kani pozvati i druge političke stranke sa srpskim predznakom.
“Mislim da nakon svega ovoga Republika Srpska treba odlučno iskazati svoj put prema samostalnosti”, kazao je Dodik, ponovo zaprijetivši secesijom RS-a, uz konstataciju da je došlo vrijeme da bosanski Srbi “naprave svoju državu”, jer u BiH više nemaju što čekati.
Ponovo je ustvrdio da su činjenice o genocidu u Srebrenici “laž” te da su rezultat neprijateljstva “germanskog svijeta” prema Srbima.
Ubrzo je Dodikova stranka SNSD objavila i propagandni video u kojem njihov lider poručuje: “Ja se bojim samo Boga i da ne razočaram ovaj narod.” Srbe iz Republike Srpske se poziva “da se okupe i brane”. Od subote je na teritoriju RS-a u režiji SNSD-a započelo i prikupljanje potpisa za peticiju kojom bi se svi bosanski Srbi očitovali da odbacuju Inzkovu odluku.
Inzko 12 godina nije koristio svoje ovlasti
Zašto je Inzko, koji je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH od 2009. godine, odlučio konačno iskoristiti ovlasti koje ima, a koje nije baš previše koristio proteklih 12 godina?
Ovako glasi njegovo službeno objašnjenje: “Pojedini politički lideri otvoreno veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince, uz iznošenje raznih teorija zavjere, negiraju da se genocid u Srebrenici uopće i dogodio, a pojedini građani slijede njihove signale i narativ.”
Odluka koja postaje dio Kaznenog zakona BiH i stupa na snagu osam dana od trenutka objavljivanja predviđa i zatvorske kazne za negiranje genocida.
“Tko javno odobri, zaniječe, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda, pridruženom uz Londonski sporazum od 8. kolovoza 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijed, podrijetlo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, stoji u odluci visokog predstavnika Inzka.
Kaznenim djelom u BiH od tada će postati i distribuiranje propagandnog materijala kojim se niječu ratni zločini, za što će biti propisana kazna od najmanje jedne pa do tri godine zatvora.
Za dodjelu bilo kakvih priznanja ili privilegija osobama pravomoćno osuđenima za ratne zločine odgovornima od sada prijeti kazna od najmanje tri godine zatvora, a odnosi se na dužnosnike u tijelima vlasti koje bi iz svog proračuna financirale provedbu takvih protuzakonitih odluka.
Frankfurter Allgemeine Zeitung: Odluka se prvenstveno odnosi na genocid u Srebrenici
U svakom slučaju, Inzkova je odluka dovela do destabilizacije ionako ne baš stabilnog stanja u BiH, ali i, moguće, konačno je istjerala Milorada Dodika, kao i međunarodnu zajednicu, načistac. Ili će se odluka provoditi, što bi dokazalo snagu međunarodne zajednice, ili ne, što bi sigurno bila Dodikova pobjeda.
O Inzkovoj odluci kritički je pisao i Michael Martens, dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) za Balkan, koji je odličan poznavatelj stanja u regiji. Martens piše da se Inzkov dekret “u biti odnosi na genocid u Srebrenici u srpnju 1995.”
“U Republici bosanskih Srba, polovici zemlje koju Srbi kontroliraju od završetka rata u Bosni u studenom 1995., ne poriče se da se u Srebrenici dogodio zločin , ali opseg masakra sustavno se umanjuje. Milorad Dodik posebno je, neistinito i bez posljedica po njega, rekao da u Srebrenici nije bilo genocida”, piše u njegovom članku u FAZ-u.
Martens navodi da je Inzko rekao da je taj dekret bio odluka savjesti koja ga je, nakon više od dvanaest godina u Sarajevu, potaknula na usvajanje zakona malo prije nego što je otišao.
“Inzko se više ne mora baviti njezinim provođenjem. To će biti zadatak njegovog nasljednika, bivšeg njemačkog ministra poljoprivrede Christiana Schmidta (CSU), koji će na mjesto visokog predstavnika u Sarajevu doći 1. kolovoza. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Schmidt postupati s oproštajnim dekretom svog prethodnika”, piše Martens u FAZ-u te dodaje da visokom predstavniku nedostaje konkretna moć za provođenje svojih odluka u BiH.
Senada Šelo Šabić: Stanje u BiH nije Inzkova krivnja
Index se za komentar najnovijih previranja u BiH obratio višoj znanstvenoj suradnici s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, dr. sc. Senadi Šelo Šabić, te uredniku banjalučkog portala Buka, Aleksandru Trifunoviću.
Za početak nas je zanimalo kako ocjenjuju mandat Valentina Inzka kao visokog predstavnika
“To što je BiH u problemima i objektivno nazaduje nije krivnja Valentina Inzka. Oni koji žele vidjeti ubrzanje reformskih procesa u BiH u smjeru jačanja države BiH, demokratskih institucija, vladavine prava, a koji su preduvjet ekonomskom rastu, bili su frustrirani onim što su smatrali inertnošću visokog predstavnika, njegovom neodlučnošću, nemiješanjem u vlastiti posao, jer nije nametao nužne zakone, nije smjenjivao političare koji opstruiraju razvoj BiH. S druge strane, onima koji se protive instituciji visokog predstavnika Inzkove poteze, npr. podnošenje izvještaja o stanju u BiH, koje je visoki predstavnik dužan podnositi dva puta godišnje Vijeću sigurnosti UN-a, vide kao povod za kritike, pa i uvrede samome Inzku”, kaže Šelo Šabić.
Za nju je ključan problem nepostojanje suglasja unutar same BiH.
“Kakvu BiH njeni građani žele? Kakvu državu su spremni graditi? Sve dok ne bude odgovora na ta pitanja, neće biti ključnih pomaka u razvoju države i bh. društva. Kako do toga doći, to je, naravno, jedno sasvim drugo pitanje”, smatra ta politologinja.
Aleksandar Trifunović: Inzko je predstavljao međunarodnu zajednicu, a ne sebe
Trifunović je oštriji prema odlazećem visokom predstavniku.
“Inzko u BiH nije predstavljao sebe, već međunarodnu zajednicu i on ju je predstavljao točno onakvu kakva jest. Prije svega, nezainteresiranu za BiH i sa samo jednom namjerom, a to je da u BiH ne dođe do novih sukoba, koji bi mogli, prije svega, novim valom izbjeglica nauditi EU, ali bez ikakve namjere da stvarno pomogne demokratske procese u BiH, što za rezultat ima tri dominantna nacionalizma politički jača nego ikad. Inzko je bio promatrač i, za razliku od svojih prethodnika, nije imao vojnu silu iza sebe, koja bi garantirala da će se nametnute odluke i poštovati. Ali bez obzira na to, on ima ogromnu odgovornost za takvo političko stanje u zemlji, jer ni s čim nije smetao jačanju aktualnih vladajućih politika, koje ovu zemlju ne vode nikud”, kaže Trifunović za Index.
Kada je riječ o Inzkovoj odluci da kaznenim djelom proglasi poricanje genocida, Senada Šelo Šabić ističe da su “u BiH na djelu revizionizam, govor mržnje, zastrašivanje neistomišljenika, glorifikacija zločinaca”.
“Nametanje ovakvog zakona je civilizacijski čin”
“Javni govor je lišen odgovornosti, političari falsificiraju činjenice koje plasiraju u javnost, kontroliraju medije, koriste vlast kako bi ostali na vlasti i za tu poziciju spremni su boriti se svim sredstvima”, dodaje.
Stoga Šelo Šabić smatra da je “nametanje ovakvog zakona civilizacijski čin”.
“Žalosno je da je trebao biti nametnut, ali je nužan u okolnostima u kojima se BiH danas nalazi. Taj zakon, naravno, ne rješava druge probleme u BiH, kao što su endemska korupcija i potpuna politizacija javnih institucija, ali je važan na simboličkoj razini, ali i na razini vladavine prava i zaštiti demokracije. Ne možete graditi institucije moderne demokratske europske države na temeljima ratnih zločina, negiranju postojanja zločina, nepreuzimanju odgovornosti za zločine koji su počinjeni u vaše ime, veličanjem osuđenih ratnih zločinaca… To ne znači ni da državu gradite na temeljima identiteta žrtve, ali neće žrtva preuzeti odgovornost za zločinca i njegov čin, a to je upravo ono što revizionisti pokušavaju – nametnuti žrtvi krivnju i odgovornost za zločin. To ne može”, kaže ona.
Još dublje podjele u BiH
Aleksandar Trifunović kaže da je pritisak da se taj zakon donese trajao godinama, što sada za rezultat ima euforiju na bošnjačkoj, a ogorčenje na srpskoj strani.
“Nametanje je prouzrokovalo još dublju podjelu između Srba i Bošnjaka i prije same primjene te odluke, jer ona, iako je nametnuta, tek treba proći zakonsku proceduru. Ona neće utjecati na dominantne, štetne stavove o Srbima kao genocidnom narodu, s jedne strane, te o nepostojanju bilo kakvog zločina, a kamoli genocida u Srebrenici, s druge strane, koji su toliko jaki da bilo kakav proces suočavanja s prošlošću u BiH nije moguć, a samim time ni pomirenje koje bi takav proces trebao imati kao rezultat”, smatra on.
“Najveći problem s ovom odlukom je to što Inzko neće svjedočiti njenoj primjeni te praktično za nju neće biti odgovoran, nego će posljedice gledati iz Austrije, gdje ide za manje od sedam dana. Jer u proteklih 12 godina njegovog mandata bilo je toliko razloga za djelovanje, a nije učinio ništa”, podsjeća Trifunović.
“Dodik je spreman ići do kraja, ali ne sada”
Milorad Dodik je, očekivano, burno reagirao, najavljuje blokadu rada državnih institucija. Pitali smo Šelo Šabić i Trifunovića je li moguće da Dodik dovede BiH do konačnog raspada. Također, nasuprot tome, je li moguće Dodika ukloniti iz političkog života BiH?
“Mislim da je Dodik spreman u jednom trenutku, ali ne sada, ići do kraja. On namjerava pod svaku cijenu ostati na vlasti, bez obzira na to koju cijenu za to drugi trebaju platiti. On će taktizirati sve dok može, on će raditi kompromise sve dok s tim kompromisima ostaje na vlasti. Kada to više ne bude moguće, referendum i odcjepljenje su posljednja karta. Ja ne sumnjam da je on spreman odigrati na te karte, pitanje je hoće li za to imati priliku. Hoće li ga netko prije toga u tome spriječiti?” pita se Šelo Šabić.
Ona ističe da je dezintegracija BiH svakako težnja nekih političara, ali raspad BiH uopće nije jednostavan kako oni to predstavljaju.
“U ovom trenutku međunarodna zajednica stoji na poziciji održavanje cjelovite BiH, a sve dok je tako, BiH će nastaviti postojati. Strah među zapadnim zemljama od domino-efekta i posljedica mogućeg raspada BiH je realan i on upravlja njihovim odlukama, ne neka imaginarna ideja o bh. iznimnosti. Dakle, bez obzira na jake sile koje žele razrušiti BiH, sile koje je drže cjelovitom su još uvijek snažnije. No, država se neće stvoriti voljom stranaca. To je zadatak građana BiH”, kaže ona.
Dodik se enormno obogatio otkako je na vlasti
Trifunović smatra da je burno reagiranje sve što je ostalo Miloradu Dodiku. “On je u proteklih 15 godina takvom vrstom politike stekao ogromnu političku moć i ogromno obiteljsko bogatstvo. On će, kao i uvijek, u ovakvim situacijama tražiti da se odgovornost podijeli, iako svoju političku moć i sve prednosti svoje osobne političke moći ne dijeli nikad ni s kim osim s bliskim tajkunima, koji zarađuju tisuće eura u svakom satu njegove vladavine.”
I za kraj, zanimalo nas je je li Inzko tom odlukom zakomplicirao posao svojem nasljedniku Christianu Schmidtu.
“Inzko je postupio kako je odlučio i po ovlastima koje ima. Nije zakomplicirao posao svojem nasljedniku ako međunarodna zajednica stoji na poziciji da negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca podliježe sankcijama. Takvo nešto ne bi tolerirali u svojim zemljama i mislim da je u redu da jasno kažu da to neće tolerirati ni u zemlji u kojoj velikim dijelom vladaju”, kaže Šelo Šabić.
Ključna je podrška zapadnih zemalja, ponajviše SAD-a
Ona dodaje da uspjeh novog visokog predstavnika ovisi najviše o tome koliku podršku zapadnih zemalja će imati da osmisli ambiciozan ili skroman plan rada i hoće li za taj svoj plan imati njihovu aktivnu podršku. “Osim ako se SAD ne uključe, tu nemam previše očekivanja”, zaključuje Senada Šelo Šabić.
Trifunović kaže da je “Inzko 12 godina spavao”, dok Christian Schmidt očito neće imati taj luksuz.
“Ovom odlukom je Inzko praktično nametnuo neprestanu budnost svom nasljedniku Schmidtu, i zato mislim da on ovu odluku nije donio sam, već da je rezultat dogovora barem nekoliko moćnih članica Vijeća za implementaciju mira”, kaže Aleksandar Trifunović.
