Službeno glasilo bosanskih franjevaca „Svjetlo riječi“ svakako je službeni stav Franjevačke provincije Bosne Srebrne, poglavito kad govore njegovi glavni urednici pa tako i u intervjuu govori fra Drago Bojić. Provincija ga imenovala na to mjesto i ne može netko od bosanskih fratara reći – ja se ne slažem! Franjevačka poslušnost je primarna.
Na pitanje: Zašto su hercegovački franjevci, koji su do 1992. sudjelovali u izdavanju lista, napustili projekt? Koji je to neoprostiv “grijeh“ počinjen, što je to u Svjetlu riječi bilo za njih neprihvatljivo?
Bojić između ostaloga odgovora
Ta razlika postoji i danas, iako su rat, poraće i osobito službena političko-medijska agitacija uz pristajanje i nekih vjerskih poglavara učinili da se i među bosanskim Hrvatima i katolicima (nažalost, i nekim bosanskim franjevcima) proširi “hercegovački sindrom” odbacivanja Bosne i Hercegovine kao države i društva, kao povijesne datosti i kulturne, sociološke i političke mogućnosti.
Trebalo bi puno više prostora da se analizira taj kompleksni fenomen, ali jasno je i neutralnom promatraču da ovakav koncept Svjetla riječi nije spojiv s onima koji su podržavali i podržavaju hercegbosansku, kasnije samoupravnu, pa troentitesku i konačno “narodno-saborsku” politiku i koji i danas žale što se ciljevi te politike nisu ostvarili.
S tim u vezi treba kazati kako hercegovačke franjevce ne možemo jednostavno teretiti – jer je riječ o općoj tendenciji i jer to na koncu spada na etičko-vjerničku razinu, zbog šutnje o zlu koje se događalo na “njihovu” području, zbog šutnje o progonima i zločinima nad ljudima druge vjere i nacionalnosti, osobito nad Bošnjacima zbog šutnje o logorima.
No, može ih se sasvim jasno teretiti da su sasvim jasno i konkretno bili sudionici (ponekad i kreatori) u politici koja je za cilj imala preseljenje (tj. etničko čišćenje, a onda i ubijanje i progon) bosanskih Hrvata te njihovo “udomljivanje” na “svome”, na hercegovačkoj kršnoj grudi.
Još se nitko ozbiljnije nije pozabavio tim segmentom ratne priče, posebno načinima manipulacije prognanih bosanskih katolika i njihovim životima u “hercegovačkom sužanjstvu”. Ni danas se ništa bitno nije promijenilo: većina hercegovačkih franjevaca i dalje stoji uz tu politiku i s prezirom, podsmijehom i omalovažavanjem gledaju na sve koji o tome kritički govore.
SKANDALOZNO
Fra Drago Bojić, urednik Svjetla riječi: Hercegovački franjevci su sudjelovali u politici koja je imala za cilj preseljenje bosanskih Hrvata Bojić se očito zaigrao, u neznanju ili mržnji, ali u istini sigurno nije. Prvo, neka Bojić objasni što je to „hercegovački sindrom“? Drugo, kad već spominje služenje svome narodu, evo mu podatak pa neka ga demantira: „U srednjovjekovnoj bosanskoj državi, uoči turskog osvajanja živjelo je 750.000 katolika, koji su činili većinu stanovništva točnije 85,22 % ukupnog stanovništva.“
Tada su franjevci držali Bosnu, drže je i danas! Što imaju danas, izuzev lažne statistike? Koliko imaju katolika u Kotor Varošu a koliko su ih imali prije rata? Koliko ih imaju u Zenici? Koliko je katolika u Travniku? To je statistička stvarnost na koju njegova provincija Bosna Srebrna treba dati odgovor, a ne optuživati sve oko sebe ubog svog nerada! Što su imali hercegovački franjevci i što imaju danas? Imaju katolike? Kad se optužuje hercegovačke fratre, onda treba reći koliko su bosanski fratri poslali nevinih ljudi u zatvor?
Ne treba zaboraviti da bosanski franjevci imaju i danas više od šezdeset živućih bivših suradnika Udbe, od vrlih profesora pravnika pa nadalje? Bojiću, ako želiš, sva imena s likom i djelom tvoje subraće rado ću ti dostaviti! Ima Udbe i među hercegovačkim franjevcima, ali puno, puno manje!
Na pitanje: „Svjetlo riječi se uglavnom optužuje da je premalo hrvatsko i katoličko, od strane onih – kako ja vidim – kojima je hrvatstvo i katoličanstvo, i to kao ideološka i identitarna kategorija, često ispred etike i samoga kršćanstva. Kako tome odgovoriti?“, bosanski fratar Bojić odgovara:
Takvi prigovori prate Svjetlo riječi otkako je pokrenuto: već tada (1983) se govorilo da bosanski franjevci pokreću „lijevo orijentirani list“ kako bi istisnuli vjerske medije iz Hrvatske, ponajprije Glas Koncila. Oni koji danas prigovaraju Svjetlu riječi da je „premalo hrvatsko i katoličko“, razumijevaju hrvatstvo u nacionalističkom i fašističko-endehazijskom kontekstu – onako kako ga je razumijevala hrvatska politika u Drugom svjetskom ratu, pa onda devedesetih ali i danas, a katoličanstvo kao nešto što se po prirodi stvari poistovjećuje s hrvatstvom, a onda i kao puku poslušnost vođama katolika u Bosni i Hercegovini koji ga nerijetko svode na hijerarhijsko-klerikalni katolicizam.
Nacionalna i vjerska pripadnost su važni elementi identiteta i Svjetlo riječi nastoji uvažavati i prava i interese katolika i Hrvata, ali ne na spomenutoj matrici koju zagovaraju njihovi samoprozvani branitelji, a zapravo profiteri lažiranog “nacionalnog i vjerskog jedinstva”.
Domagoj Ante Petrić
Fra Drago Bojić u tminama svoje „riječi“ U prvom redu smiješno je govoriti kako Svjetlo riječi želi istisnuti Glas Koncila. To je kao da u nogometnom svijetu igrač Pofalićkog medijski želi istisnuti Messija, Ronalda ili Modrića. To je još jedna u nizu glupost koja nikad nije napisana niti zapisana, a u nečijim glavama umišljena ideja. Koncepcijski i vremenski to su dva potpuno različita glasila i samo medijska neznalica može to uspoređivati.
Glas Koncila koji je nekoć imao tiražu 250.000 primjeraka i Svjetlo riječi s maksimalnih pet tisuća? No, što se babi htilo, to se babi snilo!
Bojić tako misli, jer su mu doušnici prenijeli kako bi zaštitili sebe! Nema odgovora Bojić ni na pitanje – tko je naručio ubojstvo fra Nikole Bagarića? Je li to naručio fratar bosanski???
Umišljeni fratar Bojić kao provincijski glasnogovornik trebao bi prije svoju provinciju propitati i reći istinu o njoj, a tek onda govoriti paušalno o drugima.
Dok se od njega ne ogradi provincija – bosanski su fratri izdajice (na)roda svoga!
HERCEGOVAČKI PORTAL
