Ove nedjelje, 19. rujna, je prva obljetnica od rođenja u Nebu fra Bernarda Marića, čovjeka koji je svojim mučeničkim životom obilježio hercegovačku grudu, onu na kojoj se, kako blagopokojni fra Vendelin Karačić napisa, Krist više od pola stoljeća znoji krvavim znojem.
Fra Bernard Marić u župi Grude proveo je 38 godina. Uz župljane je bio uglavnom u teškim vremenima, jer župljani ovdje poput Kristovih prvih učenika ne znaju za drukčiji put od onog mučeničkog.
Živimo u izazovnom vremenu, onom koje traži velikane vjere i zato je fra Bernard tako potreban u svojoj Hercegovini, od Dobriča i župe Mostarski Gradac u kojoj je napravio prve korake, preko Mostara u kojem je postao svećenik, zatim župa Crnač, Ružići i Gorica Sovići odakle je već postao dostupan mučeničkim Grudama, pa njegovo Rakitno u kojem ga se i danas štuje kao jednog od najvećih franjevaca koji je hodao tim ponosnim, a također napaćenim mjestom. Upravo je u tome mjestu jednom od najvećih gospodara kaosa čije se ime ne zaslužuje spomenuti u ovom tekstu, izgovorio kultnu rečenicu koja će ga zauvijek svrstati među najveće borce za vjeru u Hercegovini i među mučenike, što je cijelog svog života i bio boreći se s režimima, onim krvožednim komunističkim, a nažalost i crkvenim. Tada, samo da ne dođe u prazne Grude čiju su crkvu vjernici zatvorili 1998. godine nakon što su ih izdali tadašnji fra Miro i fra Marko, dobio je upit crkvenog vođe u Hercegovini koju župu želi. Takvo pitanje vjerojatno se nikome od svećenika nije ponudilo. Umjesto da biva pokoran kakvih je, nažalost, u svim sferama društva i onda i danas najviše, a Hercegovačka franjevačka provincija imala je bogatijih župa od Gruda, tada višestruko, koje je mogao birati, fra Bernard opet bira Grude, odnosno Hercegovinu, te na ponudu, koja je njegova nova župa, odgovara: Od danas je cijela Hercegovina za mene jedna velika župe i nudit ću svoje usluge po znatno nižim cijenama od vaših.
Na te riječi borac protiv franjevaca i Međugorja nije imao što odgovoriti, a fra Bernard dolazi u svoje Grude, svoju Dragićinu i Borajnu, a usluge svećenika – mučenika su, naravno, kod njega bile besplatne za razliku od onih koje koštaju 50 KM ili su dugoročno puno skuplje od nekakve potvrde kojom birokracija želi pokazati svoju moć, a ustvari pokazuje svu bijedu svoga postojanja gurajući svoj hrvatski – katolički puk u nemire, ne čujući svog stvoritelja, Krista raspetog, ne čuju ni onog kojeg mogu svaki dan čuti putem sredstava informiranja, vapijućeg Papu Franju koji služi misu zajedno s metropolitom iz druge crkve i govori: “Crkva mora biti simbol slobode i prihvaćanja i skromna poput Isusa koji je odbacio sve svjetovno i postao siromašan kako bi nas obogatio. Kako li je lijepa skromna Crkva koja se ne izolira od svijeta i ne gleda na život iz daljine, već živi u njemu.” Znao je fra Bernard jako dobro one Kristove riječi “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima”, i znao je da ga njegov stvoritelj i otkupitelj nikad neće napustiti i zato se hrabro borio za istinu.
Svo to progonstvo koje ovdašnji puk trpi poput Židova u Egiptu predvođenih Mojsijem, svo to mučeništvo koje je fra Bernard Marić podnosio doveli su do toga da su u ovih godinu dana stalno na njegovom grobu i uz njegov grob svijeće, da ljudi uz njegov grob kleče i mole, imaju svog zagovornika na nebu, onog kojeg su ovozemaljski suci osudili na temelju laži, prvo udbaško-kgbovskih podmetanja u režiji raznih Maksimova i Gorankića, a kasnije novokomponiranih podmetanja u režiji ratkovaca. I iz takvih pera konstruirane ovozemaljske osude potvrda su fra Bernardove veličine i sve one padaju u vodu.
Još u prvoj eri obrane svojih Gruda, rekao je rečenicu koja se duboko usjekla u srce i tadašnjeg Generala franjevačkog reda fra Konstantina Kosera i tu su mudri ljudi onog vremena znali da u fra Bernardu dokumenti utemeljeni na laži nemaju saveznika pa su i odustali od njihove provedbe. Pitajući ga zašto ne bi volio biti poslušan biskupu i mirnije živjeti mudro je odgovorio: Naravno da bih volio. Ali kada bih bio poslušan biskupu, onda bih odbio poslušnost Gospodinu, a meni je bitnija ta poslušnost Gospodinu. Ne mogu prihvatiti dokumentiranu laž koja nije plod dogovora, a vama je tako predstavljena.
Fra Bernard Marić, erudita, duhovni učitelj, suvremeni mučenik…
Danas vidimo i u svijetu u našem bliskom okruženju što se događa s Crkvom, narodom Božjim. Kako bi sretna bila jedna Njemačka da je imala samo jednog fra Bernarda Marića, a ne one svećenike koji će zaključati crkve i otjerati vjernike… kako bi sretna bila jedna Švicarska koja je jučer uvela obvezne potvrde za sve koji idu na svete mise da je imala jednog fra Bernarda Marića… Nažalost, birokrati su ga u ovoj zemlji najmanje cijenili, međutim kako vrijeme odmiče i kako bude odmicalo bit će jasnije koliko je mučenički život vrijedniji i kako spašava duše, za razliku od lagodnog života onih koji se pozivaju na ovozemaljsku moć i autoritet. Baš kao i prije 1988 godina… i samo je pitanje tko će biti suvremeni Longin koji je kopljem probadao izmučeno tijelo, da bi se kasnije pokajao.
U nedjelju 19. rujna u župi Grude u 11.00 sati bit će služena sveta misa u kojoj će se vjernici u molitvi prisjećati svog fra Bernarda. A i u ostalim župama, na misama na kojima budete sudjelovali, a fra Bernard Marić ostavio je pečat u cijeloj Hercegovini i šire, spomenite se u molitvi svog fratra. On je kao jedan od čuvara Hercegovine zauvijek s nama.
I ovo nije prva obljetnica od njegove smrti nego njegovog rođenja u Nebu.
HERCEGOVAČKI PORTAL
