Alkohol je Božji dar koji moramo odgovorno uživati. Nemoralno je, međutim, zlorabljenje alkohola.
Odrastao sam u protestantskoj obitelji, a alkohol je u baptističkim crkvama, u koje su moji roditelji išli dok sam bio dijete, bio strogo zabranjen. Na alkohol se nije gledalo samo prijekim okom kao na nešto nezdravo, već se uživanje alkohola smatralo krajnje nemoralnim. Neki su pastori u propovijedima išli toliko daleko da su govorili kako vino što ga je Isus napravio u Kani i pio na posljednjoj večeri nije uopće bilo vino već grožđani sok. Kada smo uzimali pričest – obično je to bilo jednom mjesečno, za večernje službe Božje, kada je u crkvi bilo manje ljudi – davali su nam grožđani sok u malenoj plastičnoj čašici, kupljen u susjednoj samoposluzi. Baš kao Isus, zar ne? Pogrešno!
Kao katolici mi alkohol ne smatramo nemoralnim, dapače monasi imaju dugu tradiciju varenja piva najviše kvalitete (s visokim postotkom alkohola). I sv. Pavao savjetuje Timoteju da pije vino jer ono koristi zdravlju (1 Tim 5,23) dok psalmist u himnu kojim veliča Gospodina kaže da je Bog stvorio vino zato što ono „razvedruje srce čovječje“ (Ps 104,15). Slavna duhovita primjedba Benjamina Franklina u kojoj kaže da je Bog stvorio pivo iz ljubavi prema nama, jer želi da budemo sretni, ima, kako vidimo, potvrdu u Svetomu pismu!
Unatoč tvrdnjama baptističkih propovjednika Krist je sasvim sigurno stvorio nekoliko hektolitara vina na vjenčanju u Kani, a to je vino bilo nesumnjivo visoke kakvoće. Katolici nisu puritanci: ako bez predrasuda pogledamo Sveto pismo i Predaju, neće nam pasti na pamet reći da je alkohol, sam po sebi, nemoralan. Alkohol je Božji dar koji moramo odgovorno uživati.
Nemoralno je, međutim, zlorabljenje alkohola. Jedna od bitnih sposobnosti čovjeka, po kojoj se razlikuje od životinje, jest njegova racionalnost: sposobnost promišljanja, moralnoga odabira, svijest o sebi samome, o drugima i o Stvoritelju. Pijančevanjem se odričemo te sposobnosti i nadzor našega razuma i volje prepuštamo alkoholu. I kao što tragedije prouzrokovane prekomjernim ispijanjem alkohola i mnogi smrtni slučajevi izazvani pijanstvom pokazuju, prepuštanje tih sposobnosti alkoholu nije samo pogrešno, već može biti i smrtonosno.
Kako, onda, piti kreposno? Kako možemo uživati u alkoholu, a ne opiti se? Evo nekoliko jednostavnih savjeta:
Prvo, pij umjereno. Izlišno je i spominjati, no kada je alkohol u pitanju, s njim je zbilja lako pretjerati. Čovjek može početi s najboljim namjerama, no prije no što mu je uopće doprlo do svijesti, već je popio koju čašicu više. Pri tome je nemoguće odrediti što znači piti prekomjerno. Tolerancija na alkohol kod različitih je ljudi različita: netko može piti cijelu noć i zadržati potpunu kontrolu nad sobom dok je drugomu dovoljna čaša viskija. Svatko od nas svjestan je svojih ograničenja i stoga je najpametnije sam sebi odrediti granicu. Ako nam tri piva škode, zadovoljimo se jednom ili dvjema čašama. Ako se nakrešemo nakon pet čaša viskija, stanimo kod treće. Pij umjereno i više ćeš uživati u piću. Osim toga, i drugima će biti ugodnije u društvu s tobom.
Drugo, nikada – ovo mislim ozbiljno – nikada ne pij zato što si nesretan. G. K. Chesterton nam, kao i obično, daje mudar savjet:
„Pijte zato što ste sretni, ne zato što ste nesretni. Nikada ne pijte kada se osjećate bijedno bez pića jer se tada ne ćete razlikovati od onih pijanaca siva lica što ih katkada viđamo u krčmama, koji truse čašu za čašom; pijte kada biste bili sretni i bez pića jer ćete tada nalikovati vedru i nasmiješenu talijanskome seljaku. Ne pijte zato što vam je potrebno piće – jer to bi bilo razumno – zato što je to siguran put u smrt i pakao. Već pijte zato što vam nije potrebno piće – jer tako pijete nerazumno, a to je drevno zdravlje ovoga svijeta.“
HERCEGOVAČKI PORTAL
