GOŠK iz Gabele se definitivno može nazvati fenomenom. Klub je to iz mjesta nedaleko iz Čapljine koje broji tek oko 700 stanovnika, na njihovim utakmicama redovno se mogu vidjeti braća Zdravko i Zoran Mamić, a lokomotiva koja ih pokreće zove se Lujo Ilić.
Želja svih u ovom mjestašcu je ponovo vidjeti GOŠK u eliti, međutim Ilić ne ostavlja prostora euforiji, svjestan je da je pred njegovim timom još mnogo posla.
Ilić je govorio o aktuelnoj situaciji u klubu, planovima, ali i ulogama Nikice Jelavića i braće Mamić koji se sve češće mogu vidjeti na GOŠK-ovim utakmicama.
– Mi smo ti, rođo, najprije htjeli da napravimo stabilan klub. Prioritet nam je da pravimo mlade, dobre, igrače i da na njima sebi osiguramo finansije da daljnje poslovanje. A Premijer liga, otom-potom, nije prioritet. Moramo prvo napraviti do kraja polusezone reflektore jer bez toga nemamo šta razmišljati o višem rangu, pa srediti stadion malo, VAR kabine…
Ima tu posla. Sada nas idu rezultati, dobra je klapa, samo da nastavimo ovako. Voljeli bismo naravno ostati prvi, ali, kao što sam rekao, neću nikakvu euforiju, kaže alfa i omega GOŠK-a Lujo Ilić za Reprezentacija.ba portal.
Ilić kroz razgovor dodaje kako se Prva liga FBiH popravila u odnosu na prethodne godine, a otkrio je i koje klubove ove sezone smatra najvećim rivalima.
– Kada već pričamo o prvenstvu, izdvojio bih još nešto što se tiče GOŠK-a, a to je da svi Gabelu napuštaju s pohvalama na gostoprimstvo. I kad izgube. Želim da napravimo kulturu nečega i da, danas-sutra, tako bude i kad gostujemo negdje. I suđenje se popravilo, bolje je nego prethodnih godina. Konkurenti? Bratstvo, Igman i TOŠK. To su po meni najorganizovaniji klubovi.
Objasnio nam je i sam fenomen GOŠK-a
– Klub postoji preko 100 godina i nije se gasio ni u kakvom ratu. Možda će zvučati ružno, ali uvijek se pojavi neka budala, bolesnik, koji napravi upravu, okupi kvalitetne ljude i napravi čudo. Mnogo kvalitetnih igrača je poniklo upravo ovdje. Izveli smo Jelavića, Srnu, Rodina, Tomića, Kobiljara, Mulahusejnovića… Pa, najviše igrača je iz GOŠK-a otišlo vani. I znate šta još, ljudi nas prepoznaju i po tome što ne gledamo ko je odakle, koje je vjere i slično. Bitno je samo da je normalan čovjek.
Malo je poznato da je Srnin profesionalni put počeo u Gabeli.
– Ih, pa vidjeli ste kad se opraštao da je prvo spomenuo GOŠK. I otac mu je ovdje u dva navrata bio trener, dodaje Ilić.
Na utakmicama GOŠK-a stalan gost postao je Zdravko Mamić kojem se nedavno pridružio i brat Zoran. Kakva je zapravo njihova uloga?
– Ja sam sa Zdravkom kao brat već 20-tak godina. To je najbolje stvorenje koje se rodilo, takvi ljudi ne postoje više. On je pri ruci kad god treba dati kakav savjet, preporuku…, a to znači više nego bilo kakvi novci. I Zoran je sada tu redovan.
Nikica Jelavić je i sponzor, odnosno luksuzni hotel koji je skoro otvorio u Čapljini.
– Nikica nam je sponzor veliki, na dresovima se nalazi ime njegovog hotela, a njegov partner Šušak je zapravo potpredsjednik kluba. Ma, to svako vuče nekoga. Tako ti mi funkcionišemo. Ovdje platu imaju samo igrači, dok svi mi ostali gledamo samo šta će ko donijeti u klub.
Ilić je na čelu GOŠK-a već dugi niz godina
– Dvadeset, rođo! Došlo mi je hiljadu puta da se maknem iz svega, nakupi se toliko stresa, ali onda napunim baterije i auto samo ide na stadion. Vjerujte mi. To je bolest, droga. Da odem, imam osjećaj kao da bih umro, riječi su Ilića na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
HERCEGOVAČKI PORTAL
