Zapovjednik Blago Zadro, heroj s Trpinjske ceste poginuo je na današnji dan prije 30 godina. Pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na grobu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i podno spomen poprsja na Trpinjskoj cesti u subotu je obilježena 30. obljetnica pogibije general-bojnika Blage Zadre, ratnog zapovjednika obrane toga dijela Vukovara.
Blago je bio jednostavan, običan, a autoritet. Čovjek kojem su ljudi vjerovali. Vjerovali su mu do kraja. Bez rezerve, kratko i jasno opisao je svog starijeg brata Stanko Zadro.
Legendarni prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu Blago Zadro imao je 47 godina kad je pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. To se dogodilo 16.10.1991. godine u jeku najvećih borbi u Vukovaru.
Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja – rekao je tog dana Blago Zadro.
Ničeg se nije bojao
Ja definitivno u svom životu nisam upoznao hrabrijeg čovjeka od Blage Zadre. Nas je bilo, borbeni dio obrane grada, možda 2500-, 3000 ljudi, sa bolnicom, vatrogascima itd negdje oko 4500 ljudi je branilo grad Vukovar. A nas je napadalo preko 100 tisuća srpskih vojnika, u intervalima… negdje između 700 i 1000 oklopnih vozila, tenkova, borbenih transportera.
Gledajte, ja tad nisam znao sve te podatke, možda da sam znao možda bi pobjegao. Ali vidite, Blago Zadro da je pet puta veća sila na nas išla on bio ostao do kraja – kazao je pokojni Marko Babić, desna ruka Blage Zadre, u dokumentarcu 2004. godine ‘Vukovarski junak Blago Zadro.’ On sam je uništio 14 tenkova, a nakon pogibije Blage Zadre postao je zapovjednik obrane Borovog Naselja.
Držao je sve konce u svojim rukama
Blago je imao viziju, bio je čovjek iz naroda kojem su ljudi vjerovali. Bio je hrabar, pravi vođa, genij. I kad bolje razmislim, sve se raspalo kad je on poginuo – kazao je svojedobno za 24sata suborac Tomislav Jakovljević.
Blago Zadro držao je sve konce u svojim rukama. Branitelji su improvizirali organizaciju po mjesnim zajednicama jer nitko nije imao vojne škole. Bio je odgovoran za Trpinjsku cestu, najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Bio je s nama svaki dan, podizao moral, govorio gdje trebamo učvrstiti položaje – prisjetio se Jakovljević.
Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar. No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac.
Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert Zadro.
‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe’.
I Josip Šego, koji je tada bio s Blagom, živo se sjeća tih događaja.
I Blagin drugi sin Tomo htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago odlučno odbio riječima: ‘Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!’. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek poslije žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab.
Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: ‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe’. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Pokopali su ga na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka – ispričao je svojedobno Goran Popić.
Poslije Blagine smrti nastavljene su žestoke borbe za Vukovar. Branitelji su vratili izgubljene položaje, zarobili tri tenka i mnogo tehnike, ali zavladao je defetizam. Kao da je došlo do rasula…
Mogu skromno reći da je fotografija posebna jer nije namještena i pozirana. Na licu Blage Zadre ne mogu se vidjeti ni strah, ali ni zabrinutost. Vidi se čovjek koji točno zna što i kako radi. Prikazuje se zapovjednik u akciji. Pustio je prvo nas, a onda je došao za nama da nam pazi na leđa. Bio je vrlo pokretan i miran. Na tome mjestu je bilo puno pucnjava od strane četnika. u se gubila glava, ali Zadro je bio hladan kao špricer. Iako nije imao vojno obrazovanje, uvijek je mislio dva koraka unaprijed. Mogao je poslati nekog običnog vojnika da nas odvede do silosa, ali nije. On je sam kao zapovjednik vodio nas novinare da nam prikaže strateško mjesto za obranu. Kad god ga je netko trebao pitati nešto, uvijek je bio spreman razumno i mirno odgovarati. Nikad ga nisam vidio nervoznog, ljutog ili uplašenog – ispričao nam je svojedobno fotograf Mišo Lišanin, tad 24-godišnji mladić zatečen usred rata…
Blago Zadro, jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost, pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto ’98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Naime, padom Vukovara četnici su njegovo tijelo iskopali i prebacili ga u skupnu grobnicu.
Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.
Hercegovački portal
