Danas 14. studenoga Crkva liturgijski časti i slavi svetoga Nikolu Tavelića, prvoga hrvatskoga sveca i zaštitnika hrvatskoga naroda, koji je zajedno s još trojicom svoje subraće podnio mučeničku smrt jer je htio navijestiti istinu o Spasitelju svijeta muslimanskom stanovništvu u Jeruzalemu, ali je zbog svoje vjere bio sasječen mačevima i bačen na lomaču.
Posebno svečano sveti Nikola prvi hrvatski svetac časti se i danas je proslavljen u franjevačkom centru i svetištu svetog Nikole Tavelića na Buni.
Iako ove godine u nešto drugačijim okolnostima. Misno slavlje je predvodio hercegovački franjevac fra Bonifacije Barbarić, a svetu misu klapskim pjevanjem su uveličali članovi klape Katarina.
Druženje je nastavljeno u crkvenoj dvorani uz prigodne delicije pripremljene od strane pripadnika bratovštine sv. Nikole Tavelića.
Hercegovački portal je uživo prenosio svetu misu proslave sv. Nikole Tavelića u svetištu sv. Nikole na Buni 14.11.2021. Svečanu svetu misu predvodio je Legendarni hercegovački franjevac, fra Bonifacije Barbarić.
Prvi hrvatski svetac
Sv. Nikolu Tavelića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.
Kao relikvije sv. Nikole Tavelića u njegovu svetištu u Šibeniku pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale.
U samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu je boravio “više godina”. Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima.
Time se bavio i Nikola, a bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.
Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili veoma krepostan život.
Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje.
HERCEGOVAČKI PORTAL
