Daytonski mirovni sporazum, koji je trebao poslužiti kao ljepilo koji će spojiti državu BiH, možda je suočen sa svojim krajem, upozorava se u tekstu objavljenom u političkom magazinu Politico i napominje da je EU okončala nade o pridruživanju cijele regije, time i BiH, dok su SAD preuzele ulogu ublažavanja krize unutar same Europe, što dodatno šteti ugledu EU. Krizu je nužno riješiti baveći se njenim uzrocima, a ne simptomima, ukazuje se u analizi političke situacije u BiH.
“Je li ovo kraj mirovnog sporazuma koji povezuje BiH?“, naslov je teksta čiji autor, bivši veleposlanik Velike Britanije u Jugoslaviji, Irskoj i Italiji Ivor Roberts ocjenjuje da je međunarodna zajednica, točnije EU i SAD, u problemima još od trenutka potpisivanja Daytonskog sporazuma, koji je trebao poslužiti kao ljepilo koji će spojiti prethodno zaraćene “etničke krhotine” u zajedničku državu, ali se svako malo podsjećamo da to ljepilo, zapravo, ne drži dobro.
Autor podsjeća da se BiH još jednom našla u političkoj krizi te su pregovori o članstvu u EU u zastoju dok čelnik bh. Srba Milorad Dodik prijeti povlačenjem iz državnih institucija, uključujući i zajedničku vojsku, de facto odvajanjem od države. “No, ovog puta moglo bi se desiti da gledamo kraj Daytonskog sporazuma, dok zanemarujemo glavni uzrok”, upozorava Roberts i podsjeća da je visoki predstavnik u nedavnom izvješću Vijeću sigurnosti UN-a poručio da se BiH suočava s “najvećom egzistencijalnom prijetnjom u poslijeratnom periodu” te pozvao na produženje mandata malobrojnih vojnih snaga EU, što je i dobio.
“Ipak, bitno je ne previdjeti da Dodikove prijetnje dolaze kao izravan odgovor na odluku kojom je, sada već bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, nametnuo zakon kojim se kažnjava negiranje genocida u Srebrenici kaznom do pet godina zatvora”, napominje se u tekstu uz podsjetnik da su međunarodni sudovi kategorizirali masakr iz srpnja 1995. kao genocid te da nitko ne može niti treba umanjivati težinu tog zločina. Inzko je, drži autor analize, po donošenju te odluke kazao dvije zanimljive stvari.
“Prvo, rekao je da zna koje će biti posljedice njegove odluke, tj. kako će Dodik reagirati. A drugo, dodao je da njegova odluka da negiranje genocida proglasi zločinom jednostavno usklađuje BiH s europskim normama. Što se tiče prvog stava, Inzko kaže da, prema njegovu mišljenju, izazivanje najvećeg konflikta u BiH nakon rata kako bi se donijelo taj zakon vrijedi, s čim se ja, kao netko tko je svjedočio brutalnom ratu u BiH i kao sudionik razgovora koji su doveli do Daytonskog sporazuma teško mogu suglasiti. Kad je drugi stav u pitanju, usklađivanje s EU normama ima smisla ako će zemlja neizbježno postati članicom EU, osim što neće”, navodi Roberts.
Trajni sukob između centralizacijskih i decentralizaciji težnji
U tekstu se ukazuje i da je ovogodišnji samit EU – Zapadni Balkan u Brdu kod Kranja prekinuo nadu da će se zemlje regije uskoro pridružiti Uniji, dok je EU zasladila gorku pilulu blago ohrabrujućim izjavama i izdašnim ekonomskim i investicijskim planom od 9 millijardi eura. “Za BiH, perspektiva članstva u EU obećavala je ublaživanje etničkih napetosti koje se nastavljaju od potpisivanja Daytonskog sporazuma.
U tom smislu, Dayton je značio ogroman uspjeh – očuvao je mir, dostignuće za koje su mnogi mislili da je nemoguće. Osim toga, zemlja je uspjela reafirmirati bh. identitet, kojim se većna ponosi”, smatra autor ali i ukazuje da su, pak, realisti uvijek znali da je Dayton bio dobar način za okončanje rata, ali loš način za izgradnju države. Mnogo je razloga zašto to nije uspjelo, ali bitan je taj što je Dayton, za razliku od ranijih mirovnih sporazuma koji su predlagali multietničku županijsku strukturu, zapravo osigurao podjelu BiH na dva etnička bloka s visokim stupnjem autonomije u decentraliziranoj zajedničkoj državi”, navodi Roberts i podsjeća da su bivši visoki predstavnici, a osobitno Paddy Ashdown, godinama pokušavali revidirati Dayton kako bi izgradili snažniji centar, čemu su se bh. Srbi opirali navodeći da to nije ono što su potpisali.
“Dakle, postojao je i postoji trajni sukob između centralizacijskih težnji visokog predstavnika i inzistiranja Srba u BiH na decentralizaciji”, konstatira se u tekstu čiji autor smatra da EU ne može nametati europske norme preko neizabranog guvernera, ako te europske norme ne vode nikuda. “Nasuprot tome, američki predsjednik Joe Biden vidi BiH i Kosovo kao nedovršeni posao i već je signalizirao da su SAD spremne uključiti se u rješavanje ovih dugotrajnih kriza. Ima iznimno iskusan tim stručnjaka za Balkan u State Departmentu i već je poslao jednog od njih, pametnog i predusretljivog Gabea Escobara, u BiH da ugasi vatru, hitro preuzevši vodeću ulogu iz slabašnih ruku Europljana”, dodaje u svojoj analizi bivši veleposlanik Velike Britanije i zaključuje da je neobično to da je na SAD-u ublažiti krizu unutar same Europe.
Prema njegou mišljenju, ta situacija jako šteti prestižu i autoritetu EU-a a SAD nije jedina globalna sila koja će zakoračiti u taj vakuum. “Ako je EU stalo do mira i stabilnosti u BiH onoliko koliko kaže da jest, trebala bi se prestati boriti protiv simptoma problema i pozabaviti se uzrokom, dajući BiH i drugim zemljama u regiji jasan putokaz koji će nagraditi teške odluke članstvom”, zaključuje se u analizi.
HERCEGOVAČKI PORTAL
