Papa Franjo imenovao je u subotu 27. studenoga 2021. nadbiskupa mons. Alda Cavallija novim vizitatorom za župu Međugorje, što je bio povod za razgovor s Darkom Pavičićem, novinarom „Večernjeg lista“ i autorom knjige „Međugorje – prvih sedam dana“.
Narod.hr: Kako komentirate ovo imenovanje?
Darko Pavičić: Prvo, kao nastavak brige pape Franje za Međugorje, a drugo kao kontinuitet u dosadašnjem odnosu Svete Stolice prema Međugorju i svemu onome što je napravio dosadašnji Papin „biskup za Međugorje“ mons. Henryk Hoser, koji je preminuo 13. kolovoza ove godine. I mons. Hoser i mons. Cavalli dolaze kao iskusni vatikanski diplomati preko Državnog tajništva Svete Stolice.
Papa Franjo, dakle, nije protiv Međugorja?
Naravno da nije! Pa to se vidjelo još prije četiri godine kada je poslao mons. Hosera prvo u „izvidnicu“, a nakon toga imenovao ga je vizitatorom s upraviteljskim ovlastima i od toga trenutka Sveta Stolica tj. Sveti Otac upravljaju međugorskom župom.
Zašto je to Papa učinio?
Dolazak mons. Hosera uvijen je razlog poboljšanja pastoralnih prilika u Međugorju, premda se ondje i prije toga pastoral i župljana i hodočasnika odvijao u najboljem redu. Međutim, trebalo je Međugorje osloboditi nekih okova koji su ga dotad pritiskali. Poput, primjerice, ukinuti zabranu svećenicima, biskupima i nadbiskupima da organiziraju hodočašća u Međugorje, što je papa Franjo učinio 2019. godine.
Koji su njegovi motivi za to?
Čini mi se da je papa Franjo prave informacije o Međugorju dobio nakon što je doslovce preko noći (s jedne subote na nedjelju) oteo nalaz Međunarodnog istražnog povjerenstva Svete Stolice za Međugorje, kojega osnovao papa Benedikt XVI. 2010. godine, a vodio kardinal Camillo Ruini, od Kongregacija za nauk vjere.
Oteo?!
Moglo bi se baš tako reći. Citirat ću papu Franju s konferencije za novinare 2017. u zrakoplovu na povratku iz Fatime, da ne bi mislili da izmišljam:
„Krajem 2013. i početkom 2014. primio sam rezultate komisije kardinala Ruinia. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali… ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija. Izvještaj Ruinia bio je vrlo, vrlo dobar. Zatim su u Kongregaciji za nauk vjere bile dvojbe, a Kongregacija je ponudila mogućnost da se pošalju svu dokumentaciju svakom od članova Feria Quarta (jednomjesečni sastanak u Kongregaciji za nauk vjere koja raspravlja o aktualnim slučajevima – op.), čak i onu koja se činila suprotnom Ruinijevom izvješću. Primio sam obavijest, sjećam se da je bila subota navečer, kasno navečer… i nije se činilo ispravnim. Bilo je to kao da stavljam na dražbu, oprostite mi na toj riječi, Ruinijevo izvješće koje je bilo jako dobro. U nedjeljno jutro prefekt je primio pismo od mene da umjesto da ih šalju u Feria Quarta, oni meni osobno pošalju mišljenja.“
I što je bilo u tim rezultatima?
Pozitivna ocjena međugorskog fenomena. Nedugo nakon te Papine izjave, vatikanist Andrea Tornielli (sadašnji Papin šef za medije) objavio je neslužbeni nalaz toga povjerenstva. Po mojem mišljenju, a i novinarskom iskustvu, nije mu ga mogao dati nitko drugi nego sam papa Franjo. Tornielli je na svojem blogu „Vatican Insider“ objavio da je Ruinijeva komisija utvrdila da je prvih sedam dana autentično, a da će se ostalo razdoblje međugorskog fenomena dalje pratiti i istraživati.
Vi ste nakon toga objavili knjigu „Međugorje – prvih sedam dana“. Je li moguće da je samo prvi sedam dana autentično, a ostalo nije?
Nitko nije rekao da je samo prvih sedam dana autentično, nego da će se fenomen pratiti nakon tih prvih sedam, tj. 10 dana (jer se radi, zapravo, o razdoblju od 24. lipnja do 3. srpnja 1981.). Zašto tako? Vjerojatno zato što ukazanja traju i dan danas. Naime, od šestero vidjelaca njih troje i danas ima ukazanja svaki dan u isto popodnevno vrijeme kao od početka, prije 40 godina. Torniellija objava ponukalo me da krenem istraživati i napisao sam knjigu o svemu što se zbivalo tih prvih dana.
Što se zbivalo?
Ne stane sve, naravno, u ovaj naš razgovor. No, evo nekoliko ključnih stvari. Djeca, primjerice, nisu znala da im se Gospa ili Isus uopće mogu ukazati, jer nikad nisu čula ni za Lurd ni za Fatimu. Bila su to obična, seoska djeca, od 15-16 godina, a najmlađi Jakov imao je 10 godina. Bili su spremni umrijeti za ono što vide, tj. ne odustati ni po koju cijenu. Ta je činjenica fascinirala članove Ruinijeve komisije. Prvi dan nisu se usudili razgovarati s Gospom, nego tek sljedećega dana. Predstavila im se kao Blažena Djevica Marija – Kraljica mira. Pjevali su i molili s njom. Pitali zašto je baš došla u Međugorje, a ona im je rekla zbog toga što ljudi ondje imaju čvrstu vjeru. Tih dana desilo se i prvo ozdravljenje paraliziranog dječaka Danijela Šetke.
Komunisti su odmah navalili na Međugorje?
Treći dan Međugorje je bilo puno tajne policije! Ali su počele dolaziti istodobno i tisuće hodočasnika. Za pet-šest dana bilo je na desetke tisuća hodočasnika u Međugorju, ali i stotine policajaca. Komunisti su čak organizirali i otmicu djece tako što su ih na prevaru odveli na izlet, samo da u vrijeme ukazanja ne budu u Međugorju. No Gospa im se tada ukazala u jednom selu, Cernu, nadomak Međugorja. Bilo je to sedmi dan i bilo je to prvo ukazanje izvan Međugorja.
Djecu su progonili?
Probali su ih zastrašiti i proglasiti psihički bolesnima. Odvezli su ih u mostarsku bolnicu na pregled i iz kola hitne pomoći ubacili i zaključali u mračnu prostoriju. Kad su im se oči priviknule na mrak, djeca su vidjela da su ih zatvorili u mrtvačnicu! Vrištali su od straha i tek tada su ih odveli na pregled. Psihijatrica dr. Mulija Džudža, muslimanka podrijetlom, nakon pregleda djece rekla je: „Lud je onaj tko mi vas je poslao, a ne vi.“
Što se sada zbiva u Međugorju?
Pandemija je uzela svoj danak u ovih godinu i pol dana, pa je hodočasnicima bilo nemoguće doći mjesecima. No Međugorje je doslovce eksplodiralo za 40. obljetnicu 25. lipnja i za Mladifest 1. kolovoza ove godine, kada je pandemija jenjala, pa je to pokazatelj da je Međugorje itekako potrebno današnjem svijetu. Hodočasnici još uvijek ne prestaju dolaziti, no kako se steže epidemiološki obruč, bit će im sve teže. Ali čim popusti pandemija, Međugorje će biti najposjećenije mjesto na svijetu, vidjet ćete.
Vratimo se na početak razgovora, koja je onda uloga novoga vizitatora mons. Cavallija?
Po mojem sudu, on će nastaviti ondje gdje je stao mons. Hoser. A Hoserovu ulogu, da se opet vratim na vatikanista Torniellija, najavio je upravo Tornielli u tekstu kada je objavio nalaz Ruinijeve komisije. Napisao je tada da će Vatikan preuzeti upravu župom, omogućiti organiziranje hodočašća svećenicima i proglasiti Međugorje svetištem pod pontifikalnom, dakle, papinom upravom. Prvo dvoje je učinjeno, ostalo je treće – proglasiti Međugorje službenim marijanskim svetištem.
Hercegovački portal
