Fizička udaljenost, online večere s obiteljima, praćenje mise polnoćke preko pametnih telefona ili računala, policijski sat, puste ulice, boravak u jednom prostoru obilježili su prošlogodišnje blagdane, a nitko nije mogao ni sanjati da će najradosnije vrijeme u godini mnogima postati najtužnije.
Tradicija
Najteže je to palo bh. građanima koji su ostali zarobljeni unutar granica država u kojima se nalaze na privremenom radu.
Sve je sumorno, tužno, nikada se nisam osjećao usamljenije. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću za najradosniji blagdan ostati negdje u tuđini, rekao bih mu da je to nemoguće, da ne postoji sila koja bi me zadržala negdje drugo umjesto da dođem doma. Međutim, ta sila se, izgleda, pojavila. Tu sam gdje jesam.
Ovo je prvi Božić u životu koji neću provesti s obitelji u rodnoj BiH. Jedina pozitivna stvar je to što možemo komunicirati preko “žice”. Po nekoliko puta dnevno smo na videopozivu. Pričamo, družimo se, zajedno jedemo, ali nije to ni približno onaj dobro poznati osjećaj topline doma u vrijeme blagdana.
Ovako je prošle godine u vrijeme blagdana govorio sugovornik za Večernji list koji je zbog specifičnosti situacije bio primoran Božić provesti u Njemačkoj gdje živi već nekoliko godina. Danas, gotovo godinu dana kasnije, govori nam isti sugovornik, stvari su znatno drukčije.
Iako je koronavirus još uvijek među nama i postoje mjere kojih se trebamo pridržavati, nije sve tako strogo kao lani. Ove godine ćemo svi, kako sada stvari stoje, moći doći u rodni kraj i proslaviti Božić onako kako priliči. Istina, više ništa nije isto kao prije nekoliko godina, ali barem imamo izbor. Cjepiva su, po mom mišljenju, u dobrom dijelu doprinijela poboljšanju cjelokupne slike s pandemijom. Ako mene pitate hoću li ove godine doći doma za Božić i Novu godinu – naravno da hoću.
Na vrijeme sam planirao godišnji odmor i ostavio desetak dana za dolazak u BiH. Ušli smo u prosinac i počinje vrijeme odbrojavanja. Za koji dan ću već početi lagano stvari pakirati, ali i darove koji su već odavno kupljeni – objašnjava nam sugovornik.
Iako je tek prvi tjedan prosinca, blagdansko ozračje se već uveliko osjeti. Tradicija adventskih manifestacija te kućica koje su pripremile bogatu gastronomsku ponudu vratila se u bh. gradove. Mise zornice koje počinju četiri tjedna prije Božića pune crkve vjernicima diljem BiH.
Uvelike se pripremaju i kupuju božićni ukrasi, lampice, božićna drvca, darovi, prelistavaju recepti, prave popisi namirnica… sve kako bi ovogodišnji Božić bio kao ranijih godina. Iako je prosinac uvijek užurban, ove godine će, kažu, biti još užurbaniji. Ali sve su to, ističu, slatke muke.
Iako je tek drugi dan prosinca, supruga i ja smo s pripremama krenuli prije sedam dana. Blagdanska euforija u našem domu već vlada jer nam dolaze djeca iz inozemstva. Pomisao na Badnju večer i Božić budi posebnu emociju jer će konačno cijela obitelj biti na okupu u molitvi i slavlju.
Inače smo tradicionalna obitelj koja sve blagdane zajedno slavi, zato se ovaj Božić posebno iščekuje. Jedan od neizostavnih običaja u našoj obitelji na Badnju večer, uz molitvu i pjevanje božićnih pjesama, jest i darivanje. Dobar dio darova je već spreman. Prelistavaju se bilježnice u potrazi za receptima kako bi se pripremilo za svakoga po nešto – pričaju nam supružnici Martinović iz Mostara.
Rodni kraj
Iako je do najsvečanijeg katoličkog blagdana ostalo nešto više od dvadesetak dana, on se ove godine iščekuje s posebnim nestrpljenjem. U brojnim obiteljima Božić će biti “onaj stari”, tisuće ljudi iz dijaspore vratit će se, barem nakratko, u rodni kraj, a crkve će odjekivati molitvom i pjesmom. Sve kao nekada, a već iduće godine za Božić i Novu godinu, ako bude sreće, situacija s pandemijom bit će samo daleko sjećanje na neke ne tako sretne dane.
Hercegovački portal
