Ako zanemarimo oštećivanje križeva na grobljima i obijanje katoličkih crkava i kapela na prostoru s većinskim bošnjačkim muslimanskim stanovništvom u protekloj godini, antihrvatskoj kampanji se nakon skidanja zastave hrvatskog naroda u Varešu, natpisa na vratima jednog stana Hrvata u Sarajevu, porukama u Bužimu i Zenici da muslimane vrijeđaju plakati s čestitkom Božića, pridružila i poruka nalijepljena na vratima jednog mostarskog stana.Takve vijesti potisnule su priliku da vjerski blagdani na ljudskoj i duhovnoj razini povežu ljude.
Sarajevo, Bužim i Zenica
Poruke iz Bužima i Zenice pokazale su da čestitka katolicima za Božić nije prihvatljiva i da vrijeđa muslimane u mjestima gdje su u većini. Događaj iz Sarajeva, danas jednonacionalnoj sredini, otišao je korak dalje, i bio je upućen izravno katolicima. Težina poruke ublažena je pravdanjem da je autor psihički bolesnik.
Ali sve je to odraz vizije koju je prije više od trideset godina artikulirao Alija Izetbegović: „Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.“
Vareš i Mostar
Povod za poruku postavljenu pretposljednjeg dana u godini na vrata stana u Mostaru bila je zastava na balkonu zgrade u zapadnom (čitaj: višenacionalnom) dijelu Mostara s hrvatskom većinom. Slučaj krajnje drskosti i elementarnog nepoznavanja i nerazlikovanja zastave Republike Hrvatske od zastave hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ne bi bio zabrinjavajući da je pojedinačan. Skidanje takve zastave u Varešu u kontekstu je sve češćeg označavanja prostora ratnim zastavama muslimansko-bošnjačkih vojnih snaga iz proteklog rata.
Što bi se dogodilo da Valonci počnu skidati zastave flamanskog lava u Belgiji? Odgovorom se ne trebamo ni zamarati, jer bošnjačka politika ne želi europsku zemlju, nego državu u kojoj bi oni bili „ravnopravniji“. Pri tomu nije bitno žive li s katolicima ili s Hrvatima.
Kolektivno mišljenje
Kolektivno mišljenje kao relikt prošlosti još uvijek je očito u medijima europske Hrvatske kao i balkanske Srbije. Međutim, ni približno kao kod Bošnjaka u BiH. Hrvatima je u BiH, za razliku od Srba onemogućena demokracija, ali žive podnošljivije od Bošnjaka koji su u vlastitoj diktaturi lišeni mogućnosti različitog stava prema drugim narodima s kojima dijele državu. Osim islamista, javno mišljenje kreiraju i titoisti, ali tek kao druga strana iste medalje. Bilo kakvi treći ne mogu (čitaj: ne smiju) doći do izražaja.
Proglašavanje neistomišljenika fašistima, kao pokušaj njihove diskreditacije, smiješno je u 21. stoljeću. Oni koji se predstavljaju antifašistima zaboravljaju da se pozivaju na jedan od režima, koji je, kao i svi drugi totalitarni sustavi u 20. stoljeću bio lijeve provenijencije, čiji je ekstremni oblik diktatura. Njima bi bilo prihvatljivo da netko po diktatu i danas kaže stanovništvu kako se treba nazivati. Pri tom zaboravljaju da je u takvom sustavu, središnja socijalistička republika u državi Jugoslaviji, bila zajednica Srba, Hrvata i Muslimana, a ne Bosanaca i Hercegovaca.
Jedna poučna priča govori o ponašanju bega koji je teretio raju nametima. Kada je čuo da se bune, još je više pritiskao. Nakon toga su ljudi mrmljali, a on je i dalje nastavljao. Onda je preko ljudi od povjerenje saznao da je narod zašutio, pa je kazao: „Ne valja. Sad popuštaj“. U protekloj godini Begovići su stiskali, a Kmetovići mrmljali. Hoće li se nafaka promijeniti, vidjet će se, nadamo se u boljoj i sretnijoj 2022.
Piše: Nikola Bošnjak, Hrvatski Medijski Servis
Hercegovački portal
