RAMSKI SOKO
Kliče soko gore iz visine,
širi krila iznad Vran planine,
neumorno već odavno leti,
na Makljen di želio da sleti.
Sa Makljena da pogleda Ramu,
tu čarobnu, lijepu panoramu,
da se divi jezeru na Šćitu
i poštenom ovom Ramskom svitu.
Kad je bio iznad Vranskih vrata,
tada sleti u svetište Hrvata,
na tom mjestu pjesmu da otpjeva,
gdje poginu hrabra Diva Grabovčeva.
Da joj pjesmom oda poštovanje,
za taj zločin svijetu da dadne na znanje,
branila je Diva poštenje i vjeru,
dušmaninu nehtje da ispuni želju.
Širi soko opet svoja krila,
širi krila i visoko leti,
cijelu Ramu s pjesmom on tada preleti,
pa pozdravi sve njegove ljude,
što je sretan, neka se ne čude.
Nije više sokole Rama što je bila,
teška su vremena ljude raselila,
odlaze nam Ramci na sve strane svijeta,
ostade nam pusta ova gruda sveta.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 15. veljače 2022.
Hercegovački portal