Zlatko Sudac, jednom prilikom, odgovarao je na pitanja novinara Večernjeg lista. Pitanje je bilo vezano za Judu i Petra. Obojica su izdali Isusa. S tim što Juda ostaje metaforom izdajnika, a Petar postaje temeljem Crkve.
Velečasni sudac je odgovorio. – “…Petar se ipak pokajao i gorko zaplakao, a Juda se objesio na smokvu. Ne govorim o tome je li Juda izdao ili je Petar izdao. Izdali su ga i jedan i drugi u konačnici, ali završni čin života sudbinskog za Petra i Judu je desno i lijevo. Juda je odabrao suicid jer se sa svojim činom nije mogao nositi, u svom si srcu nije mogao oprostiti i nije se mogao pomiriti s Bogom. Dok je Petar gorko zaplakao i okajao svoje grijehe. A koga će Bog odabrati nego slabog? Odabrao je Petra. A Judi je kao i Petru dana šansa da na svojim greškama nauči. Petru je njegovo pokajanje očito postalo toliko pročišćujuće da mu je Krist kao Uskrsli mogao reći – dosad si se sam opasivao i hodao kamo si htio, odsad ćete drugi opasivati i voditi kamo nećeš… Petar je kontradiktoran. On je jedna eksplozivna, žestoka ali umjetnička duša. Žestoka i luda. Dok je Juda materijalna duša. On je političko-ekonomska duša. Njemu je najvažnije bilo to što je mislio da će Isus biti okrunjen za kralja. Doživljavao ga je kao političkog lidera. Jer ga nije shvatio. A kad je vidio da sve to ide u krivo, a ne kako je on mislio – dobro, ovi će ga uhvatiti, a narod će ga izvući – kad je vidio da ga je narod razapeo, nije imao snage okrenuti ploču i pokajati se, nego se objesio. Dakle, taj zadnji ishod naš je presudan moment da Petar bude Petar, a da Juda bude Juda. A, gdje je sada Juda – mislim na njegovu dušu – to zna samo dragi Bog”.
Hercegovina je danas puna i Petra i Juda, i onih koji su malo jedan pa malo drugi, a svi bi trebali stremiti onom Petru nakon izdaje. Onog koji umire za Gospodina! Nažalost, u Hercegovini od politike do vjere takvih nema puno.
Nabrojat ćemo pet grijeha Hercegovine u koje smo se uvjerili kroz dugogodišnje djelovanje…
POLITIČKI NEMORAL
Na višim razinama vlasti osobito je izražen. Nažalost, nisu ga pošteđeni ni neki hrvatski kadrovi. Primanje mita, zapošljavanje podobnih, vraćanje usluge, uzdržavanje ljubavnica… I uspjevaju ti dužnosnici pogledati u oči narodu, u oči svojim suprugama, u oči svojoj djeci. Kako i na koji način, to samo oni znaju, ali očito u tom vrtlogu moći i supruge i djeca spremni su svašta pretrpjeti.
Grijeh se taloži, a moćni dužnosnik osokoljen funkcijom koja mu je darovana ne preže više ni od čega. Umislio je da je bog, ni Putin ni Zelenski mu nisu ravni. Međutim, kad se Gospodin razgnjevi i pokaže mu tko je i on i njegova ljubavnica bježe iz stana plaćenog krvavim radom građana, i onda im On pokazuje tko je u ovom životu glavni i pred koga nam je doći. Neki mogu koliko hoće, ali neće dokle hoće. Možda im odgovara ovaj sada status u politici da se Hrvati ne mogu demokratizirati, a otužna oporba žvače u prazno strahujući da spomene njihov nemoral s jedne strane, a s druge i ne strahujući nego kalkulirajući, čekajući da ih se zaposli u javno poduzeće pa da napokon začepe, a po mogućnosti da im zaposle i ženu i djecu od pet godina ako bi bilo moguće… Jugoslavija može nestati, ali udbaške metode jače su nego ikad… dovoljno je pogledati ovih dana što se događa, Perković, Mustač, Nobilo… i podrška kakvu imaju i od onih za koje smo se kleli. Politika je apsolutno postala etnobiznis.
Kako će se Hrvati iz Hercegovine iz takve situacije izvući nitko ne može sa sigurnošću reći i postoji li uopće mogućnost za takvo nešto. Možda ćemo u svoj nemoći samo konstatirati koliko nas je nestalo za godinu dana, deset, pedeset, sto… a koliko nas je nekad bilo. E moj narode, gdje smo se ovo doveli… Poruka: Ako još ima časnih izuzetaka u politici, ma u kojoj god stranci bili neka progovore, neka i svoje nagaze, ali neka čine nešto za dobrobit naroda!
PROGON SVEĆENIKA U HERCEGOVAČKOM SLUČAJU
Dugo smo vagali hoćemo li ovo staviti na prvo mjesto jer vjerski dužnosnici morali bi biti najviši autoritet na Zemlji. Hercegovački slučaj je stoljetni kamen spoticanja koji je kroz dekret “Romanis Pontificibus”, pod blagoslovom komunističke politike onog vremena, navodno, ozakonjen. Ne možemo tvrditi sa stopostotnom sigurnošću je li ozakonjen jer nikad nije uvršten u službeno vatikansko glasilo Acta Apostolicae Sedis. Međutim, on se provodi i zbog njega se Hercegovina trese! Laž na laž se taloži, lažiraju se posljednje želje fratara, Jude koje su bile odvažne i u komunističkom vremenu poziva se da narod uvjere u laž! I netko misli da će Gospodin iznevjeriti fratra čija je duša pronašla mir u Gospodinu i pustiti da se netko nakon smrti igra njegovim imenom. Otmicu župa fratrima na temelju laži ozakonili su i sami fratri koji su početkom milenija dobili funkcije da izdaju vjernike u svojim župama.
Na isti način se župe predaju i danas, vodeće se bira na temelju podobnosti prema biskupu, kao vrhovnom poglavaru kojem je svaka laž dopuštena izgovoriti u eter, i neće zbog nje odgovarati. Neće ga nitko pitati i zašto se svako malo fotografira i sastaje s vodećim političarima i u pravom smislu riječi njihovom – oporbom. A ne sastaje se s fratrima koje progone i ne idu dijeliti krizmu u Međugorje ili barem sa subraćom nazočiti krizmi, nego tu dolazi, kao prošle godine, fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki.
Svećenici, od svetog poziva radite etnobiznis. Umjesto na strani onog Petra koji je dao život za Krista, odlučuju se za put svećeničkog poglavice Ane, predsjedatelja Velikog vijeća velikog svećenika Kajfe… čast izuzecima…
Poruka: Ako još ima časnih svećenika među vama, a ima ih, nemojte šutjeti i spuštati glavu pred crkvenim vlastodršcima nego progovorite da se raspetlja gordijski čvor, da prestane mučeništvo, da se donese dekret istine, a ne laži na kojoj počiva desetljećima zbog krutih crkvenih velikana i koji je možda poguban za sve!
ISELJAVANJE
Ovdje bi se možda očekivalo da ćemo pustiti koju suzu za vama koji ste otišli. I pustimo je često. Ali ovdje vam dajemo kritiku! Jer i vi ste dopustili da, primjerice, prva stavka zablista u punom sjaju. Dopustili ste poslodavcima koji su vas otjerali da nastave uživati novac kojeg ste im vi zaradili, a vi ste niste htjeli pobuniti, nego ste konstatirali tek da nije u redu živjeti na minimalcu, raditi na crno… Svojim, bolje se maknuti nego se boriti, dopustili ste raznim parazitima dobar život. Sva inferiornost ovih koji mogu nešto učiniti, a ne žele dovela je do toga da se Hrvati Hercegovine nađu u pogubnoj situaciji, da razni poroci zavladaju ovim područjem. I još ne shvaćamo zbog koga ste otišli! Zbog elite? Nema toga kod nas dragi moji. Oni koje tako zovete obični su kokošari.
Da mi imamo neku ozbiljnu elitnu skupinu intelektualaca ovdje bi bila milina živjeti, međutim dovoljan je jedan kokošar na nekom ozbiljno mjestu i nađemo se u problemu. Netko se obeshrabri, odustane, odlazi… međutim, vrijedi li tek tako dići sidro i otići.
Pa evo ako ćete vani i zaraditi milijun maraka čistaka, a nećete, za cijelog svog radnog vijeka, što kada dođete gore i budete objašnjavali da ste ostavili ono mjesto na koje vas je Gospodin poslao za neku zonu komfora. Jer, znamo, u Irskoj nećete držati mitinge, boriti se za bolje sutra, upozoravati na prava radnika, na bezakonje koje je u svakoj društvenoj sferi… ovdje ste trebali progovoriti!
Zato, ako ima imalo mladenačkog zanosa u vama, vratite se kući, svojim roditeljima koje ćete najviše obradovati! Pokažite onima koji su vas otjerali da ste jači nego ikad!
ZABADANJE NOSA GDJE MU NIJE MJESTO
Mala smo sredina i svatko svakoga zna i svi sve znamo… barem tako mislimo. I uživamo kada “susjedu crkne krava”, kada bližnjem ne ide. Želimo znati sve što se događa u tuđem dvorištu. Za svoje ne marimo, ne čistimo ga, a od smeća se ne da disati…
Međutim, ne samo da se intenzivno bavimo stvarima “oko sebe”, problem je što smo dok nam Hercegovini prijeti ovozemaljska propast mi postali stručnjaci za sve. I odjednom znamo tko stoji iza koronavirusa i tko stoji iza rata u Ukrajini…
U jeku pandemije koronavirusa mi smo morali živjeti svoj život, ali odlučili smo živjeti neki tuđi život pa smo odjednom svi postali stručnjaci za liječenje koronavirusa. Na nama, ako nismo liječnici, i nije bilo da tražimo neki nadnaravni lijek, nego da živimo dan po dan, po Božjim pravilima i njegovim lijekovima. Zdravlje smo trebali pronalaziti u prirodi, u iskustvima naših roditelja, baka, djedova, prabaka, pradjedova… a opet, onima koji ga tu ne traže ništa nije trebalo nametati, nego dati im dobar savjet, ali ni to očito nismo znali… I sada, rat u Ukrajini. Ako je Ukrajina izabrala Zelenskog, a on se opredijelio za Europsku uniju i NATO sa svojim narodom, tko smo mi da mu dociramo drukčije i govorimo mu što bi mu bilo bolje? Nismo ni mi željeli da nama netko objašnjava kako je trebalo ostati u Jugoslaviji! Tko smo mi da bacamo ‘kletve’, ‘prijetnje’ putem društvenih mreža Ukrajini ili Rusiji, a ne znamo izgraditi svoje dvorište!?
Dok ne bude prekasno počnimo gledati u svoje dvorište, lijepo ga uredimo da nas ne unesrećuju više nikakve pandemije i ratovi… a i potrese će Gospodin zaustaviti.
JUDIN POLJUBAC
“Vidje Hrvatska puno čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda…”, spjevao je Matoš. U Hercegovini je izdaja postala nešto uobičajeno. Sjetite se vremena kada se hercegovački čovjek zgražao ako je netko otišao u partizane, pa čak i ako je bio prisiljen jer su takve prilike bile, pa čak ako je imao i plemenitu namjeru, takav “transfer” se skupo plaćao, osobito ako je taj netko ranije nosio hrvatski dres. Danas je sasvim normalno da izda roditelj dijete, brat brata, da o tome javno govore, hvale se ili javno negoduju zbog nekog poteza bližnjeg svoga. Judin poljubac prožima sve sfere života. Pogledajte četiri ranija grijeha, netko je u politici izdao, netko je izdao hrvatstvo, netko je u Crkvi izdao svog svećenika i okrenuo mu leđa, netko je izdao dom(ovinu) samo zato što su ga neki kokošari naljutili, netko je izdao susjeda jer mu je nešto ponuđeno zauzvrat. Šokirani smo izdajama. Na početku smo citirali Zlatka Sudca i ono što je on govorio za Petra i Judu.
Je li vrijeme da odbacimo one najgore poteze Kristovih učenika iz ranije faze, a prihvatimo Petrov čin nakon što je Krist razapet i uskrsnuo na vječnu radost!?
Naravno da je vrijeme! Zato dobro pogledajmo ovih pet grijeha. Čine ih svi, od političkih do vjerskih predstavnika, pa nas u sredini… međutim ovi na dužnostima morali bi se odlučnije popravljati jer njihova odgovornost je veća… a svijet se trese, i naša Hercegovina se trese… i bolje da narod istrese iz sebe sve grijehe i opačine, dok nismo ostali pod ruševinama tih istih grijeha.
OTPOR.Media
