Prvi znakovi da je našem organizmu voda hitno potrebna su glavobolja i vrtoglavica, suha služba u ustima i grlu i moguće otežano gutanje. Umorni smo, osjećamo slabost, ali to često ne dovodimo u vezu s gubitkom tekućine.
Voda čini oko 80 posto tijela novorođenčeta. Kako starimo, udio vode u organizmu se smanjuje na oko 60 posto. Masne stanice sadrže manje vode nego druge stanice. Dakle, ljudi s višeg kilograma imaju manji postotak vode od mršavih, a žene manje od muškaraca.
No za sve nas je tekućina važna za preživljavanje. Pojedini organi sadrže velike količine vode. Recimo oko. Njegovo staklasto tijelo sadrži i do 99 posto vode. Visok udio tekućine imaju i mišići, s oko 80 posto. Da bismo svoje tijelo dovoljno snabdjeli tekućinom, prije svega je važno piti, piti i opet piti.
Voda je apsolutno nužna
Naš organizam dnevno gubi oko dvije litre tekućine: preko kože, koja regulira tjelesnu temperaturu, posebno kada su velike vrućine. Ali utjecaj ima i suh zrak u zagrijanim prostorijama.
Bubrezi koji naše tijelo oslobađaju od toksina, izlučuju tekućinu u obliku urina. Ako nismo uzeli dovoljno tekućine, urin je intenzivne žute boje. A ako postan taman, to je ozbiljan znak upozorenja da nešto nije u redu.
Preko crijeva se tekućina izlučuje stolicom, au obliku sitnih kapljica, vodu gubimo i kada dišemo.
Te gubitke moramo nadoknaditi unoseći 1,5 do 2 litre tekućine svaki dan. Potreba se povećava tokom fizičkog napora, sporta, visoke temperature, groznice, povraćanja i dijareje.
No tekućina ne mora uvijek biti čista voda. Juhe, voće ili razne vrste povrća također su dobri za tijelo i pomažu u obnavljanju zaliha.
To je nužno, jer naše tijelo već s gubitkom tekućine od jednog do dva posto pokazuje prve simptome. Ako izgubi više od sedam posto, situacija postaje ozbiljna: ubrzani puls ili vrtoglavica ukazuju na to, jer sve kemijske reakcije i procesi u tijelu zahtijevaju tekućinu.
Gubitak tekućine od dvanaest posto može dovesti do stanja šoka ili čak kome.
Mozgu je potrebna tekućina
Ni naš mozak, a niti leđna moždina, ne mogu funkcionirati bez tekućine. Imamo oko 140 mililitara vode za živce ili mozak – takozvana cerebrospinalna tekućina ili likvor. To je prozirna tekućina u kojoj mozak takoreći pliva u lubanji i koja ga štiti od potresa. Svakog dana stvaramo oko pola litra te tekućine.
Prvi znakovi da je našem organizmu voda hitno potrebna su glavobolja i vrtoglavica, suha služba u ustima i grlu i moguće otežano gutanje. Umorni smo, osjećamo slabost, ali to često ne dovodimo u vezu s gubitkom tekućine.
Tijelo nam nedvosmišljeno govori da hitno treba nešto popiti, jer se povećava i krvni tlak. Bez dovoljno tekućine krv se zgušnjava i remeti se cirkulacija.
Što smo stariji, manje smo žedni. Nije uobičajeno da stariji ljudi jednostavno zaborave piti. To, između ostalog, može dovesti do vrtoglavice, konfuzije, poremećaja ili gubitka svijesti. U slučaju velikog gubitka tekućine, to se nadoknađuje infuzijom.
Neki stariji ljudi, međutim, svjesno ne unose dovoljno tekućine u tijelo, jer u starosti mnogi više ne mogu kontrolirati mokrenje. Zbog straha od nekontroliranog mokrenja ili prečestog odlaska na WC noću mnogi ne piju dovoljno.
Alkohol tijelu oduzima te kući
U slučaju dijareje ili povraćanja, našem tijelu je potrebno više od minimalne litre i pol tekućine dnevno. Ako se ta količina ne obnovi brzo, tijelo se suši. Mnogo tekućine je potrebno i prilikom preuzimanja određenih lijekova, kao što su diuretici.
I alkohol tijelu oduzima tekućinu. Bubrezi pokušavaju izbaciti toksične tvari iz organizma, pa često moramo na WC da bismo se oslobodili mokraće.
Alkohol ometa oslobađanje takozvanog vazopresina u hipotalamusu. Vazopresin je antidiuretski hormon koji regulira ravnotežu vode u bubrezima. Ali ako tijelo nema dovoljno količine tog važnog hormona, bubrezi izlučuju previše vode i ravnotežu se remeti.
Ako u roku od nekoliko sati popijemo pet ili više litara tekućine, to također može biti opasno po život i može rezultirati prekomjernom hidratacijom, odnosno prekomjernom količinom vode u organizmu.
Bubrezi tada više nisu u stanju regulirati i izlučuju veliku količinu tekućine. Jedna od najgorih posljedica može biti cerebralni edem.
Kako i može li se tijelo uopće nositi s time, ovisi od starosti, težine i općeg zdravstvenog stanja.
I tu vrijedi pravilo: važna je prava mjera.
