Puno ruku pa se posao završio na vrijeme. A onda u hladovini stoljetnih hrastova uz užinu evociraju se sjećanja iz prošlosti ovog Misišta i ljudima i događanjima koji se pamte i prepričavaju. Lijep dan upotpuni se gangom i bećarcem čiji se zvuk sve rjeđe razliježe ovim podnebljem.
Jedno od najstarijih i najpoznatijih svetišta u Hercegovini je Misište na Bilima iznad Širokog Brijega. Ovdje se sveta misa tradicionalno održava u nedjelju nakon Petrovdana (29.6.), što je ove godine 3. srpnja.
I ove godine skupina prijatelja “Bila” organizirala je uređenje ovog mjesta.
Puno ruku pa se posao završio na vrijeme. A onda u hladovini stoljetnih hrastova uz užinu evociraju se sjećanja iz prošlosti ovog Misišta i ljudima i događanjima koji se pamte i prepričavaju. Lijep dan upotpuni se gangom i bećarcem čiji se zvuk sve rjeđe razliježe ovim podnebljem.
Također se izvode radovi na uređenju ulazne kapije te na dovođenju priključka za struju. I ovo bi trebalo biti završeno do “Bilske” mise.
Ovo je i poziv svima da 3. srpnja dođu na Misište i okrijepe i dušu i tijelo ljepotom ovog mjesta.
Vjernici se tradicionalno okupljaju na ovome misištu na Bilima gdje su se u vrijeme Turaka fratri zajedno sa svojim vjernicima krili da bi održavali svetu misu.
Prastaro svetište Misište zasigurno je najstarije svetište na Bilima ali i jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini uopće.
Prema crkvenim zapisima koji datiraju od oko prije 700 godina možemo vidjeti da su se od tih starih vremena u Misištu služile Svete mise. Franjevci iz župe Mostarski Gradac brižno su bilježili i kroz povijest pratili razvoj ovoga kraja tako da danas imamo sve zabilježeno u crkvenim knjigama.
Kroz taj dugi niz godina kršćanstvo kao vjera imalo je dobrih i loših razdoblja. Bilo je i kažnjavanja te progona kršćana a samim time i franjevaca koji su boravili i borave na ovim krajevima. Služenje svetih misa u Misištu nije nikada prekidano bez obzira u kakvom se položaju nalazilo kršćanstvo.
Prema pričama koje smo čuli pouzdano znamo da su se mise ponekad održavale tajno uz ogroman rizik koji su vjernici morali nositi na svojim leđima. Zbog jake vjere i ustrajnih franjevaca iz godine u godinu kroz stoljeća i desetljeća služenje Svetih misa održalo se sve do danas. Svake godine prve nedjelje iza Petrovdana u svetištu Misištu se služi Sveta misa. Bilo da ste iz ovih krajeva ili ste nekada davno otišli u bijeli svijet zna se da je misa uvijek te nedjelje iza Petrovdana, to je kao nepisani zakon.
Kroz propovjed i uvod u misno slavlje fratri ističu mogućnost izumiranja ovoga svetišta ali isto tako iz godine u godinu potiču na dolazak nove posjetitelje. Toga dana bile postaju pravo središte ovoga kraja. Uz moderne uređaje koji zavladaju toga dana Bile posjete mnoga kulturno umjetnička društva, gangaši iz okolnih sela i krajeva te konjanici iz konjičkog kluba Goranci. Zbog tih starih običaja te konjanika svi se mislima možemo vratiti u ta neka stara vremena i vidjeti kako je to bilo prije u Misištu.
Što se tiče samog uređenja vrtače u kojoj je svetiše može se mnogo toga reći. Još davno cijelom dužinom oko vrtače podiznut je kameni zid visine nekih 120 cm. Jedna od najvećih atrakcija su hrastovi koji se ponosno izdižu i odmah govore da je ovo neka posebna vrtača. Zasađeni prije tko zna koliko godine još uvijek žive i svjedoče burnum ali i ugodnim danima ovoga svetišta. Spustivši se do samog dna vrtače primjećuje se stara ali i nova kapelica sa zvonikom. Ozidane kamenom odlično se uklapaju u cjelokupni ambijent.
“Mali grad” što Bile postanu te posebne nedjelje već sljedećeg dana nestaje i seli se negdje drugdje sve do sljedeće godine i sljedećeg misnog slavlja na Bilima u Misištu.
