Od gardiste do đakona! Ivan Šarić, švicarski Hrvat porijeklom iz Prisoja, jednog od najljepših BiH sela, smještenog na ušću Ričine u Buško jezero, duže od tri godine služio je u papinskoj Švicarskoj gardi, da bi se potom odlučio za svećenički poziv za koji se pripremao u sjemeništu u Švicarskoj.
Ovaj naočiti, ali izrazito povučeni mladić odlučio je šarenu gardijsku uniformu, u kojoj je štitio dvojicu papa – Benedikta i Franju, zamijeniti svećeničkom i biti u službi Bogu i vjernicima.
Ivan je kao mali sanjao o pilotiranju, ali je zbog manjka koncentracije završio politehniku. Zatim je počeo raditi u zanatu da bi preko noći završio čuvajući papu u Vatikanu. Nakon tri i pol godine i dvojice papa, Benedikta XVI. i Franje, Ivan je odlučio postati svećenikom. Nedavno se, 25. lipnja, zaredio za đakona, te je po prvi put na misi sudjelovao na liturgijskom bogoslužju za svoje dojučerašnje kolege.
Novozaređeni đakon Ivan Šarić u nedjelju 26. lipnja 2022. je prvi put sudjelovao u bogoslužju: na misi povodom 100. obljetnice udruge bivših papinih gardista, na nedjeljnoj jutarnjoj misi u Appenzellu, gdje će služiti do svećeničkog ređenja. Biskup Büchel održao je propovijed na 100. obljetnici Udruge bivših švicarskih gardista, s napomenom da je dan ranije zaredio Ivana Šarića za đakona te da je Ivan nekada služio u Švicarskoj gardi. To što je Šarić na svećeničkom putu, “biskupu je osobito draga stvar”, Biskup Markus Büchel bio je posebno oduševljen, te je dodao “Švicarski gardist može preko đakonata postati svećenik”.
Visoki kriteriji
Župnika iz djetinjstva je tražio preporuku, a kad ju je dobio, zadovoljeni su svi formalni uvjeti da bude papiski vojnik. Ivan je, kao i svaki drugi švicarski gardist, morao zadovoljiti visoke kriterije: da je rođen u Švicarskoj, visok najmanje 174 centimetra, da je katolik u dobi od 19 do 30 godina, da je završio maturu i prošao švicarsku vojnu obuku, da je dobre fizičke kondicije i visokog morala, te neoženjen barem dok ne postigne dočasnički čin. Uvjet je i barem četiri mjeseca odslužene vojske, koju Švicarci uglavnom služe rascjepkano po nekoliko tjedana godišnje, ali Ivan je 300 dana odslužio u komadu.
Moji roditelji su Hrvati iz istog mjesta. Rođeni su u selu Prisoje kraj Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. I ja sam Hrvat u potpunosti i na to sam ponosan. Ali s druge strane velik dio života proveo u Švicarskoj gdje sam se i rodio pa zato za nas koji smo u drugoj državi odrasli nije lako reći jesmo li više Hrvati ili Švicarci. Za mene kao vjernog katolika je najvažnije da vjerujem u Boga i da živim po njegovima zapovijedima. Na kraju Bog neće pitati jesam li Švicarac ili Hrvat nego jesam li sam vjerovao u Njega i živio kako je On želio”
