Nogometaši Dinama izborili Ligu prvaka nakon što u uzvratnoj utakmici doigravanja svladali Bodo/Glimt s 4-1.
DINAMO – BODO/GLIMT 4:1 (Oršić 4‘, Petković 35‘, Drmić 117‘, Bočkaj 120‘/ Gronbaek 70‘)
DINAMO (4-2-3-1): Livaković – Ristovski, (od 91. Moharrami) B. Šutalo, Perić (od 71. Dilaver), Ljubičić – Ademi (od 91. Bočkaj), Ivanušec – Špikić (od 60. Emreli), Baturina (od 60. Gojak), Oršić (od 82. Drmić)- Petković. Trener: Ante Čačić
Bodo/Glimt (4-3-3): Haikin – Sampsted, Amundsen (od 105. Vetti) Hoibraten, Wembangomo (od 111.Tjardasen-Skau) – Vetlesen (od 105. Kondrasen) Hagen (od 63. Gronbek), Saltnes – Mwuka (od 104. Koomson) Salvesen (od 63. Espejord), Pellegrino. Trener: Kjetil Knudsen
Dinamo je po osmi put u Ligi prvaka! Kakva je to drama bila, okončana 20-ak minuta prije ponoći, s dva zgoditka Plavih na samome izdisaju drugoga produžetka uzvratne utakmice doigravanja za ulazak u Ligu prvaka.
Dinamo je na kraju uvjerljivo slavio, završilo je 4:1 (2:0), ali nije bilo ni približno tako lako kako je semafor na kraju pokazao. Bila je to žestoka borba, činilo se da će na kraju odlučivati udarci s bijele točke, ali onda su sijevnule dvije “kontre” i Drmić i Bočkaj donijeli su golemo slavlje. I nešto više od 20 milijuna eura u klupsku blagajnu…
Zauvijek će ova utakmica biti ispisana u klupskim almanasima, izvrsno prvo poluvrijeme začinjeno je 2:0 vodstvom i spektakularnim Petkovićevim “škaricama”. No, Plavi su patili u drugom poluvremenu, mučili su se i jedva su ostali živi. Istina, primili su pogodak, otišlo se u produžetke, u kojima Norvežani više nisu imali snage za opsadu plavih vrata, u produžetke koji su sretno okončani.
Sve je, kao i uvijek, kulminiralo zajedničkom proslavom Dinamovih igrača s najžešćim navijačima na sjeveru, dok su dobri, vrlo dobri i hrabri Norvežani, pognute glave napuštali maksimirski travnjak…
Rano vodstvo u 4. minuti, donijelo je sigurnost Dinamu, koji je silovito krenuo u utakmicu. Dvije minute prije Oršićeva pogotka, Ristovski i Baturina propustili su lijepe prilike, očekivali smo takav, agilan početak Plavih, koji su, nošeni gromkim bodrenjem s tribina, odmah željeli pokazati gostima tko je ovdje gazda.
Nakon primljenog pogotka, Norvežani su održali “sastanak” u svom petercu, stali su u krug i hrabrili su se, jer postojala je velika opasnost da se ne raspadnu nakon takvog šokantnog početka. I taj je “sastanak” urodio plodom, jer je Bodo umirio igru, držao je loptu, a naš je prvak stao na svoj dio travnjaka i čekao priliku za “polukontru”. Jer, kad bi se krenulo prema vratima Boda na postavljenu obranu, teško je to bilo probiti, svi su njihovi igrači bili iza lopte i prostora jednostavno nije bilo.
Stoga su se Plavi odlučili za strpljivost i svaki put kad im se ukazala prilika, munjevito su kretali prema naprijed. A Norvežani su tek jednom opasno zaprijetili, bilo je to u 26. minuti, no ubačenu loptu Mwuke iz peterca je izbio Šutalo. Dvije minute kasnije, Modri su tražili kazneni udarac, Oršić je prevario Sandsena, koji je loptu pogurnuo rukom, ali nakon tihe VAR provjere sudac Lahoz odmahnuo je rukom, jer se lopta od tijela odbila u ruku. Kontroverzno pravilo ovaj je put bilo na Dinamovu štetu…
Centimetri su dijelili Plave od pogotka u 32. minuti, Ademi je sjajno tukao s 20-ak metara i uzdrmao gredu! A onda smo tri minute kasnije, svjedočili fantastičnom pogotku, vrhuncu nogometnog umijeća, Bruno Petković je iskazao svu raskoš svoje nadarenosti! Kakve su to “škarice” bile, dostojne plave “devetke” koju nosi na leđima, pogodak koji nas je vratio u vrijeme Dražana Jerkovića, Zlatka Kranjčara, Snješka Cerina…
Bile su to treće “škarice” Brune Petkovića u Dinamovu dresu, ali prve na Maksimiru! I svakako najvažnije… Prvi je put Petković zabio takav čudesan pogodak u sezoni 2018./19, u 14. kolu HNL u Kranjčevićevoj, rasparao je mrežu Lokomotive. Tri kola kasnije, tu je majstoriju ponovio u Zaprešiću protiv Intera. A sad je Petkovićevoj čaroliji svjedočio i puni i glasni Maksimir, u utakmici vrijednoj više od 20 milijuna eura! Veliki su igrači najbolji kad je najvažnije, Petković je to opet potvrdio i nadajmo se da su one blijede partije Dinamova genijalca definitivno pospremljene u ladicu nelijepih uspomena, te da ćemo i dalje uživati u ovakvim majstorijama ovog sjajnog nogometaša.
Dinamo je nakon prvoga dijela, eto, bio u Ligi prvaka, ali u nastavku je patio… Patio je do bola… Trener Ante Čačić u 60. minuti u igru je uveo Gojaka i Emrelija umjesto Baturine i Špikića, želio je dobiti novu energiju, ali te energije nije bilo. Štoviše…
Norvežani su pojačali ritam nakon 60. minute, Plavi nisu uspjeli sačuvati loptu više od nekoliko sekunda i opasno su živjeli. Imali su gosti tri lijepe prilike, jednom je Ljubičić sa gol-crte izbio loptu nakon udarca Holbratena, bilo je to u 65. minuti. No, pomoći nije bilo pet minuta kasnije, Gronbaek je smanjio na 2:1, nakon tog pogotka ozlijeđenog je Perića zamijenio Dilaver.
Norvežani su se u završnici apsolutno nametnuli, tražili su i drugi zgoditak, dok su Plavi vrlo teško izlazili sa svog dijela travnjaka. Bila je to prava opsada Livakovićevih vrata, Dinamovi nogometaši kao da su jedva stajali na nogama i nisu imali snage ni zadržati loptu, kamoli krenuti u protunapad. Sjever je neumorno nosio Modre, sa zapada se čuo i poneki zvižduk, no i ti su se zvižuci pretvorili u navijanje, glasna je potpora s tribina bila još kako potrebna našim nogometašima. Pogodaka više u 90 minuta nije bilo i otišlo se u produžetke…
Čačić je odmah u igru uveo Bočkaja i Moharramija umjesto Ademija i Ristovskog. I Dinamo se u prvom produžetku oslobodio okova i uspostavio ravnotežu na terenu. Imao je i jednu polu-priliku, no udarac Drmića (u 83. minuti ušao je umjesto Oršića) završio je u bloku i lopta je u toj 101. minuti otišla u korner. Gosti su, pak, uzvratili dvije minute kasnije, Pellegrino je udarcem glavom s osam metara poslao loptu kraj vrata.
I kad je već izgledalo da će se izvoditi 11-erci, Dinamo je s dvije “kontre” razorio goste, Drmić i Bočkaj donijeli su 4:1 pobjedu i plasman u europsku klupsku elitu…
