Znanstveni skup o franjevačkom samostanu NOVI kod Čapljine povodom 650 godina pisanog spomena.
Nakon osnivanja bosanske franjevačke provincije, franjevci osnivaju svoje samostane. Samostani u Humu podizani su od sredine 14. do sredine 15. st., a osnovani su u Stonu, Novom, Imotskom, Mostaru i Ljubuškom.
U tekstu fra Bartola Pizanskog, koji govori o Duvanjskoj kustodiji, piše da je, uz tvrdi grad Novi na Neretvi, bosanski ban Stjepan II. Kotromanić, ili njegov nasljednik i sinovac Tvrtko I., podigao je franjevački samostan oko 1350. g.
U dubrovačkim se izvorima nalaze podaci o samostanu u Novom. U testamentu Ruhe, žene Milogosta Stankovića, pisanom 7. rujna 1372., spominje se »frater Ziuchus ordinis minorum de monasterio de Norin«.
Znanstveni skup o franjevačkom samostanu NOVI kod Čapljine u povodu 650 godina od njegova pisanog spomena (7. rujna 1372.) održat će se u crkvi svetog Franje Asiškog u Čapljini u srijedu 07. rujna 2022. godine s početkom u 19:30 sati.
Predavači su:
dr. pov. Ante Paponja
dr. pov.fra Andrija Nikić
dr. pov. Anto Ivić
dr. sc. Darko Periša
mag. arh i pov. Ivan Prce
U glazbenom programu sudjeluju:
Veliki mješoviti crkveni zbor župe sv. Franje Asiškog Čapljina.
FRAMA Čapljina.
Ovim putem pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže.
650 godina pisanog spomena Franjevačkog samostana u Čapljini
Ove 2022. godine, točnije 7. rujna, obilježava se 650 godina pisanog spomena franjevačkog samostana Novi u Čapljini. Velika je to i važna obljetnica za sav vjernički katolički puk neretvanskog kraja. Evo, što o tom piše povjesničarka Dijana Korać u članku “FRANJEVCI I NJIHOVI SAMOSTANI U HUMU”:
Nakon osnivanja bosanske franjevačke provincije, franjevci osnivaju svoje samostane. Budući da je Hum u to vrijeme bio pod vlašću bosanskoga bana, vjerojatno su franjevci pritom uzimali u obzir i Humsku zemlju. Samostani u Humu podizani su od sredine 14. do sredine 15. stoljeća, a osnovani su u Stonu, Novom, Imotskom, Mostaru i Ljubuškom. Ti su samostani znatno pridonijeli očuvanju katolicizma na tom prostoru.
Na područje Humske zemlje, dok nije došlo pod vlast bosanskoga bana, franjevci su dolazili iz samostana u hrvatskim primorskim krajevima (Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar itd.). Važan trenutak za djelovanje franjevaca bio je osnutak Bosanske vikarije (1339./1340. godine). Bosanska je vikarija nosila to ime sve do 1517. godine, kada je dobila status provincije.
Prvi popis samostana Bosanske vikarije sastavljen je oko 1380. godine, a sačuvan je u djelu o životu sv. Franje, talijanskog pisca fra Bartolomeja iz Pize, koji navodi da je Bosanska vikarija obuhvaćala mnoge krajeve Ugarske i Hrvatske, daleko izvan granica Bosne, i da je imala 35 samostana razdijeljenih u 7 kustodija: Duvanjska, Grebenska, Bosanska, Usorska, Mačvanska, Bugarska (prostor oko Beograda) i Kovinska (prostor oko Smedereva). U Duvanjskoj se kustodiji navode samostani u Stonu, Novom, Imotskom, Cetini i Glamoču. Iz popisa Bosanske vikarije vidi se da su franjevci svojim djelovanjem pokrili cijeli bosansko-humski prostor, s izuzetkom istočnog dijela Humske zemlje. Najistočniji samostan bio je u Novom, a podignuti su i u Stonu, Konjicu, Mostaru, Ljubuškom i Imotskom.
U tekstu fra Bartola Pizanskog, koji govori o Duvanjskoj kustodiji, piše da je, uz tvrdi grad Novi na Neretvi, bosanski ban Stjepan II. Kotromanić, ili njegov nasljednik i sinovac Tvrtko I., podigao franjevački samostan oko 1350. godine kako bi se pobrinuo za katolike u Humskoj zemlji i suzbio “krivovjerje”. Novi je 1434. godine bio u rukama Pavla Jurjevića, a od 1444. do 1456. godine držao ga je herceg Stjepan.
Kada je 1471. godine pao Počitelj, Turci su zauzeli i Novi. Prilikom zauzimanja Novog vjerojatno je srušen i franjevački samostan.
U dubrovačkim se izvorima nalaze podaci o samostanu u Novom. U srpnju 1383. godine gvardijan samostana male braće castri Novi de Narento primio je 5 perpera iz oporučnog zapisa jednog Dubrovčanina za radove na crkvi. Time je potvrđeno gledište da se franjevački samostan Novi, iz popisa Bartola Pizanskog, nalazio kod grada Novog, na desnoj obali Neretve, u župi Luci. U testamentu Ruhe, žene Milogosta Stankovića, pisanom 7. rujna 1372., spominje se “frater Ziuchus ordinis minorum de monasterio de Norin”.
