Godine 2007. godine imenovana je prvom predsjednicom Federacije BiH. Prva i jedina žena u povijesti BiH na toj poziciji. Godine 2010. u utrci za člana Predsjedništva dobila je preko stotinu tisuća glasova. Hrvata. Nije postala članica Predsjedništva jer je pobijedio Željko Komšić voljom Bošnjaka i tako postao drugi bošnjački član Predsjedništva a hrvatski narod bez svog predstavnika u tom najvišem državnome tijelu. Ipak, za nekoliko dana bi mogla postati prva članica Predsjedništva u BiH. Hoće li ili neće ući u Predsjedništvo ovisi o zajedništvu. Do pobjede.
Prvi put je jedna žena zajednički kandidat svih hrvatskih stranaka okupljenih u Hrvatski narodni sabor. Petnaest političkih stranaka stoji iza kandidature Borjane Krišto. To ovoj ženi daje puni legitimitet u svakoj izgovorenoj riječi, a njena svaka izgovorena riječ podsjeća Hrvate da nisu nevidljiva manjina, amorfna masa u BiH, nego samosvjestan i konstitutivan narod koji mora biti ravnopravan i koji mora samostalno izabrati svoje političke predstavnike u najviša politička tijela države.
Govoriti danas o kandidaturi ove hrabre žene znači govoriti o volji Hrvata u BiH. Zašto hrabre? Upravo zato što je kandidaturu prihvatila u vremenu u kojemu su i dalje otvorene sve opcije za izborno podmetanje političkoj volji Hrvata u BiH, kao što su otvorene brojne putanje i načini slamanja i obezvređivanja te volje.
Visoki predstavnik u BiH je, po svemu sudeći, podlegao dosad neviđenim pritiscima političkog Sarajeva i njegova inicijativa da dođe do promjene Izbornog zakona je zamrla, ali je unatoč tomu Krišto prihvatila izazov. Koliko god da dobije glasova, bit će to izraz volje Hrvata. No, ovaj put Hrvati, mnogo odlučnije nego ikada prije, trebaju zaokružiti njeno ime na izbornoj listi. Razloga je mnogo.
Izborni zakon nije izmijenjen, a majorizacija Hrvata prijeti da će biti nastavljena. Krišto nije izbor tek HDZ-a, kako se želi minimizirati njena kandidatura među političkim protivnicima u glavnom gradu BiH, koji su u posljednje vrijeme otvoreno antihrvatski raspoloženi. Njena kandidatura je možda i najjača politička kandidatura na čitavim izborima jer ju je predložilo najviše predstavničko tijelo Hrvata u BiH. Sabor jednog naroda! Posve različite političke stranke su joj dale povjerenje. Hrvatski narod je svjestan da ovi izbori bitno određuju njegovu buduću sudbinu. Krišto je žena koja se odvažila stati pred javnost i boriti se za prava svog naroda. Na izbornim plakatima fotografije joj nisu retuširane. Prirodna i jednostavna baš kao što se i obraća dok govori. U njenoj retorici nema mržnje, nema poziva na rat, nema osvete, nema teških riječi prema neistomišljenicima. Čak i najzluradiji analitičar njenih govora, kako predizbornih tako i svih prethodnih, može čuti samo pozive na uvažavanje i jednakopravnost ne samo Hrvata u BiH nego svih konstitutivnih naroda. No, ipak kada kaže da „duboko vjeruje u našu pobjedu i snagu našeg zajedništva, ovo su izbori kojima određujemo budućnost za sve generacije” – ona izgovara više od predizborne poruke. Govori istinu ne samo onima koji se možda još uvijek dvoje hoće li glasovati, nego upozorava i na pogubne posljedice izostane li zajedništvo.
Politički protivnici joj podmeću da zagovara podjele i ruši BiH uvodeći na tlo Europe nekakve neeuropske vrijednosti podjela, no ona poručuje: „podjele i sukobi, povijest je već mnogo puta pokazala da nikad nikome ništa dobra nisu donijeli“ te dodaje: „a na istini i pravdi i međusobnom uvažavanju naših različitosti gradimo našu budućnost u našoj nam domovini Bosni i Hercegovini“.
„Pokažimo svima da je Bosna i Hercegovina domovina i hrvatskog naroda i da će samo hrvatski narod birati svoje političke predstavnike u institucijama i tijelima vlasti te donositi odluke i graditi bolji život za sve narode i građane koji žive u njoj.“ Ova rečenica nije usmjerena protiv drugih i drugačijih nego samo još više naglašava istinsku poziciju Hrvata u BiH. I nije to nikakvo urušavanje europskih vrijednosti. U državnoj zajednici tri konstitutivna naroda jedini europski put jeste put jednakopravnosti naroda i njihovog međusobnog uvažavanja. Upravo to je preduvjet poštivanja individualnih prava, jer države (a to znači i institucije koje mogu osigurati prava građana) ne grade pojedinci nego narodi, kao što ih ne razgrađuju pojedinci nego narodi.
Krišto nema nikakvih iluzija o državi u kojoj živimo: “Imamo nepravedno ustrojenu državu. Bosna i Hercegovina je i naša domovina, hrvatskog naroda. Samo takva može imati opstojnost, sigurnost, kako unutar svog teritorija, tako i u Europskoj uniji. Izborni zakon se mora promijeniti u skladu s odlukom Ustavnog suda o legitimnom političkom predstavljanju.“ Ovim rečenicama Krišto šalje poruku ne samo Hrvatima nego i svima koji BiH osjećaju kao svoju domovinu. Stoga, ma koliko glasova na izborima dobila, Borjana Krišto je već unaprijed pobijedila zagovornike majorizacije konstitutivnog naroda kojemu pripada, jer se odvažila nuditi razborite argumente umjesto mržnje i političkih podmetanja.
Piše: Sanja Vlaisavljević
