Bez snažnog, zdravog hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH Hrvatska je u velikom geostrateškom i sigurnosnom problemu. Najvažnije vanjskopolitičko pitanje Hrvatske treba biti pitanje hrvatskog naroda u BiH u čije se rješavanje Hrvatska mora uključiti svim svojim kapacitetima.
Zanimljiva je priča o odnosu Franje Tuđmana i Hrvata iz BiH koji su mu bili među najodanijim suradnicima. Tijekom 1990. godine Hrvati porijeklom iz Bosne i Hercegovine značajno doprinose uspostavi demokracije i višestranačja u Hrvatskoj, djelovanjem najčešće u strankama državotvorne političke orijentacije.
Posebno je velik broj Hrvata iz BiH djelovao u okviru Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je dobila prve parlamentarne izbore u Hrvatskoj sredinom 1990. godine te je potom predvodila hrvatski narod na putu u samostalnost.
Popisi polaznika tečaja “Prvi hrvatski redarstvenik”, na kojima je oko 1800 momaka, kazuju da ih je porijeklom iz Bosne i Hercegovine bilo više stotina, odnosno izrazito nerazmjerno postotku Hrvata IZ BiH u ukupnom broju hrvatskog naroda.
Tako na primjeru jedinice za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca, odnosno trećoj generaciji tečaja, od 335 polaznika samo 30-ak nije bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
“Ja se sjećam kada je Predsjednik išao u Rakitje i kad se vratio u Ured pričao je kako je pitao dečke: Odakle si ti? Iz Posušja, odakle ti? Iz Širokog, odakle si ti? Iz Gruda, odakle si ti? Iz Tomislavgrada. Nakon toga je rekao: „Što je ovo, sami Hercegovci?” 90% ljudi je bilo iz BiH.
Tako je to tada bilo. Dragovoljci iz Hercegovine vidjeli su da stiže hrvatska država te su govorili “idemo ginuti, pa što bude!” Predsjednik je bio u čudu, i to najozbiljnije. On je znao da s Gojkom kao ministrom obrane može kontrolirati te ljude, što je užasno bitno, inače bi se konci pogubili, otišlo bi to Bog zna kud.
Nitko nije slušao na ratištu, a Gojka se slušalo, vojska je Gojka slušala i cijenili su ga, i kad je god trebalo nešto riješiti na ratištu, mislim da nijedan drugi ministar obrane ne bi uspio što je Gojko uspijevao. Na ratištu, neki bitni, oni koji su vodili vojsku, odnosno glavne brigade, slušali su Gojka. On je jednostavno bio ta čvrsta sigurna veza između vojske i Predsjednika. Mislim da ne treba nikome posebno isticati da bez tih 1800 momaka, svojevrsnih “hrvatskih spartanaca”, i njihove spremnosti da se u presudnom povijesnom trenutku suprostave pobunjenim Srbima i Jugoslavenskoj narodnoj armiji, danas ne bi bilo slobodne Hrvatske, a posljedično ni samostalne Bosne i Hercegovine.
Presudno je također da su hrvatski policajci u takvim okolnostima vjerovali političarima koji ih predvode. Prema podacima koji dolaze iz relevantnih krugova, 64% poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH porijeklom su iz Bosne i Hercegovine.
