Kad se podvuče crta Dinamov rezultat u Ligi prvaka jest realan, postoje objektivni razlozi koji će to i dokazati. No, svejedno ostaju neka pitanja, koja otvaraju rasprave jesu li ipak neke stvari mogle biti drugačije.
Kad se sve zbroji, opet ćemo zaključiti da je to realnost. Da je Dinamo, ipak, po svemu najtanji od četiri momčadi u skupini Lige prvaka, a da je svejedno u četiri utakmice bio potpuno konkurentan. Senzacionalno skinuo Chelsea u Zagrebu, u iduće tri imao odlične periode, prijetio da Red Bullu i Milanu uzme još bodova, ali uspio osvojiti tek jedan. I onda je, u drugom poluvremenu protiv Milana, Dinamo potonuo, raspao se i uplovio u težak poraz.
Ružan poraz, jer nije sporno da je Milan bolji, kvalitetniji, ali boli način na koji je Dinamo izgubio ovu utakmicu. Da 0:4 izgleda i bolje no što je moglo biti. No, kad se glava ohladi i zagrebemo dublje u analizu na stolu će biti objektivne okolnosti ovakvog raspleta, ali ipak i neka pitanja na koja će Ante Čačić i suradnici morati tražiti odgovore.
NAJVEĆI BROJ UTAKMICA
Objektivan je podatak i da je Dinamo od svih momčadi u Ligi prvaka odigrao najviše utakmica, ovo mu je bila već 26. Viktoria Plzen i Maccabi Haifa, klubovi koji su krenuli u natjecanje kad i Dinamo, u drugom pretkolu, odigrali su manje. Viktoria, koja je bez boda i najslabija momčad Lige prvaka odigrat će večeras 24. utakmicu sezone, a Maccabi iz Haife, koji ima bod manje od Dinama, odigrao je 21 dvoboj. Stoga, umor i pad forme nisu ništa neobično.Dok Milan i Chelsea tek hvataju pravi zamah i dostižu vrhunac, Dinamo kreće silaznom putanjom. To je faktor, koji možda nekima djeluje kao jefitn alibi, ali igra bitnu ulogu. I ne treba ga olako shvatiti.
ISTA KRIVULJA, VISOKA BARIJERA
Isto tako, uspoređujućiDinamovnastup u Ligi prvaka, možemo zaključiti da postoji određena špranca, koju je teško promijeniti. I zbog tog broja utakmica, zbog širine i kvalitete kadra, jačine suparnika. Dakle, prije tri godine Dinamov je put bio dosta sličan ovome. Sjajna pobjeda na startu (Atalanta), tri utakmice u kojima su Modri bili dobri i vrlo dobri (City i dvaput Šahtar) i u kojima su mogli i trebali uzeti više od samo dva boda, a onda veliki pad u petoj utakmici. Sjećamo se susreta u Milanu s Atalantom, rezultat 2:0 za domaćine opet je opisan kao blagi poraz, s obzirom na odnos snaga na travnjaku. I tada je Dinamo, kao i sad, u prijelomnoj utakmici ostao bez goriva i zaključio da je svoje šanse propustio u prijašnjim susretima.
Možemo se vratiti i u 2015., slična krivulja. Pobjeda nad Arsenalom pa nakon očekivanog poraza od Bayerna, dvije dobre, konkurentne utakmice s Olympiacosom, u kojima su također zamalo izostali bodovi za prolazak skupine. I onda zadnje dvije utakmice, s Arsenalom i Bayernom, koje su bile samo formalnost. Jednostavno, kad sezona počne sredinom srpnja, kad je svaka utakmica, pogotovo europska ‘biti ili ne biti’, teško je držati formu čitavu jesen. I Dinamo je ‘pukao’, protiv Milana u drugom poluvremenu došlo je do sloma. Igre i dojma.
MILANOVA NEUPITNA KVALITETA
Treba uzrok poraza tražiti i u Milanovoj kvaliteti, naravno. Talijanski prvak u zadnje je vrijeme generalno u porastu forme, a s obzirom da je i njemu ta utakmica bila važna, nije prema Dinamu imao nikakvog popusta. Kad su Rossoneri poveli i osjetili krv, tada su dodali i u još više brzinu, razigrao se nezaustavljivi Leao, mladić koji je na pravom putu da postane svjetska klasa. Za pobjedu nad Milanom prizivali smo sjajnu Dinamovu i loše Milanovu večer, a ispalo je obratno. Milan je sigurno odigrao svoju najbolju utakmicu ove sezone u Ligi prvaka. Isto tako, nakon 0:2 Dinamo se dodatno otvorio, defenziva je patila pa je i to pojačalo loš dojam predstave Modrih. Zapravo, Dinamo je izgubio nakon 50-ak minuta, sve poslije toga bila je neka druga utakmica, bez previše smislenosti s Dinamove strane.
To su objektivne okolnosti i razlozi ovakva Dinamova raspleta u Ligi prvaka, no, ostala su ipak i neka pitanja. Glavno od njih glasi:
“Je li Dinamo ipak mogao više?”
