Danas 14. studenoga Crkva liturgijski časti svetoga Nikolu Tavelića, prvoga hrvatskoga sveca i zaštitnika hrvatskoga naroda, koji je zajedno s još trojicom svoje subraće podnio mučeničku smrt jer je htio navijestiti istinu o Spasitelju svijeta muslimanskom stanovništvu u Jeruzalemu, ali je zbog svoje vjere bio sasječen mačevima i bačen na lomaču.
Posebno svečano sveti Nikola se časti i večeras će biti proslavljen u franjevačkom centru i svetištu svetog Nikole Tavelića na Buni, sveta Misa započinje u 18,00 sati.
Druženje će se nastaviti u dvorani sv. Nikole Tavelića uz prigodne delicije pripremljene od strane pripadnika bratovštine sv. Nikole Tavelića.
“BUNU NAŠU, OVAJ KRAJ, HRVATSKI NAM MILI DOM, DOBRE LJUDE MLADOST NAŠU TI PRIVUCI BOGU SVOM.
HRVATSKA SVA SRCA KLIČU NIKOLA TAVELIĆU, TI SVE NAŠE JADE ZNAŠ, VODI ČUVAJ NAROD NAŠ”
Dobro nam došli!!!
Prvi hrvatski svetac
Sv. Nikolu Tavelića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.
Kao relikvije sv. Nikole Tavelića u njegovu svetištu u Šibeniku pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale.
U samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu je boravio “više godina”. Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima.
Time se bavio i Nikola, a bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.
Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni.
A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje.
Hercegovački portal
