Hrvate je netko definitivno nečim opio i uspavao tuđim snom. U tom snu Hrvati su se odrekli ne samo svog Boga, svog Božića, nego i sve one tradicije koju je on nosio sa sobom.
Božićni popusti, božićne akcije, božićni pokloni, djed Božićnjak, bijeli Božić, snijeg, praporci, sobovi, jelke, zvončići, sve su ovo ključne riječi koje se danas vežu uz Božić i koje stvaraju sliku našeg Božića u Hrvata. Gdje je Bog u Božiću? Gdje je Hrvatska u našem današnjem Božiću?
U svojoj kultnoj ”oporuci” pokojni barba Ljubo Stipišić Delmata poručio nam je da se ”probudimo iz tuđeg sna i vratimo sebi dok još imamo kome“. Nitko nije bolje definirao naš problem od njega; Živimo tuđe snove!
Hrvate je netko definitivno nečim opio i uspavao tuđim snom. U tom snu Hrvati su se odrekli ne samo svog Boga, svog Božića, nego i sve one tradicije koju je on nosio sa sobom.
Nekadašnji njegovi sibmoli: Sveta obitelj, mali Isus, Božićne kolende i drugi, potpuno su iščezli s naše dalekovidnice i ne vide se više ni iz daleka. Čak se i Njegovo ime izostavlja u čestitanju i ne spominje, već se kaže ”Sretni blagdani”.
Zanimljiv smo mi narod. Vrlo zanimljiv. Odbaciti svoje tako lako i prihvatiti tuđe još lakše. Odbaciti svoju baštinu, svoju stvarnost, a prihvatiti tuđe bajke, tuđe snove.
Kada jednom zaboravimo na svoje običaje, kada nestane mirisa djetinjstva i sjećanja starih, kad izgubimo vjeru u Boga i osjećaj za baštinu, a potrošimo bajke i probudimo se iz tuđih snova, tko ćemo biti? Kome ćemo se vratiti?
