Hrvatski nogometni reprezentativac Kralj iz Kraljeve Sutjeske Dejan Lovren bio je gost emisije Bujica na Z1 televiziji.
Ako se ne veseliš našem uspjehu, a Hrvat si, smrad si! Što radiš uopće?
Počelo je s nogometnim temama, odnosno, je li Hrvatska mogla biti svjetski prvak.
– Bilo je šanse da budemo prvi… Luka Modrić mi je rekao da pogledam prvo poluvrijeme protiv Argentine. “Nećeš moći vjerovati koliku smo priliku imali”, rekao je. Ja sam dva dana poslije Argentine bio u lošem psihičkom stanju, trebat će vremena da dođem k sebi… Ne vrijedi se sada vraćati u prošlost jer samo sam sebe uništavaš – rekao je Lovren.
Jesu li Argentinci imali sudačku naklonost u polufinalu?
– Moram paziti što pričam. Vjerujem da su Argentinci bili favorizirani, da dođu do finala, da to osvoje, a ne da to bude Hrvatska. To se i 2018. godine dogodilo u finalu. Tad se Perišićeva ruka gledala na VAR-u, a sada nije. Užasno boli. Imali smo šansu i njih pobijediti.
No, je li Hrvatska pokradena u susretu četvrtfinala?
– Ne želim govoriti tako teške riječi i optužbe, ali oštećeni smo. Brazil je za nas bio finale. Oni su bili favoriti, očekivalo se da oni osvoje SP. Inat je proradio. Mi smo bili na visokom nivou samopouzdanja. Je, bilo je panike kada smo primili gol, ali nismo se predali. Svi smo vjerovali, znali smo da smo bili kvalitetniji. Znali smo da možemo…
Uoči svake utakmice na Svjetskim prvenstrvima u Rusiji i Katru Hrvatska ima poseban set pjesama. Otkrio je Lovren i što ga posebno motivira.
– Ima puno pjesama koje tada slušam, jedna od dražih je “Lijepa li si”. Uvijek si ju pustim prije utakmice. Pogotovo mi je draga rečenica “Za sve one kojih nema”. Tu podivljam unutar sebe i kažem – spreman sam.
Potom je na ekranu bila njegova slika u dresu Bayerna.
.- Uvijek mi je bila želja otići u Bayern. Pogotovo zbog roditelja. U Münchenu sam proveo sedam godina i bio uvijek navijač Bayerna. Nije mi se ispunila ta želja. Igrao sam protiv njih, eto, barem to.
Kakav odnos imate s izbornikom?
– Dalić je vidio tko sam i kakav sam, da nisam neki prevarant i lažov. Iskreno, nekad su nam odnosi bili li-la, to je tako u nogometu. Izvan nogometa smo drugačiji. U Novalji se nađemo, popijemo piće… A nogomet je takav, pokazujemo emocije, ali naš odnos je fantastičan. Jedan drugome smo dali riječ i napravili velike stvari.
Dosta je to škakljivo pitanje. Nisam za ovu scenu iz 2018. (voditelji isključuju struju Thompsonu, op.a.) ni znao, prvi put vidim to s Modrićem i Thompsonom. Bio sam negdje iza. Iskreno, šokantno. Ali opet, zapjevali smo. To je poanta svega. Koliko god to ta neka manjina nije dopuštala. Mi, kada se skupimo, svi krenemo kao jedan. Mogu nas samo kratkoročno ušutkati. Neće nas ušutkati. Ja sam za svoju domovinu spreman! Ja je volim, a da mi to netko brani, to neću dopustiti. Neću se u svojoj državi sramiti naših domoljubnih pjesama. Nikad nisam niti ću pozivati na mržnju i nasilje jer za to nisam, ali da mi netko brani da nešto pjevam, to neću. Imam prijatelje iz Srbije, poštujemo se međusobno i nemam s njima nikakvih problema. Ne želim niti ulaziti u te teme!
Je li doček 2018. nakon srebra u Rusiji bio spontaniji nego ovaj, pitao je Bujanec.
– Spontanije je bilo te 2018. godine! Šime je uzeo mikrofon i pjevao… Sad je to sve bilo kao neki protokol, ovaj je pjevao u 17.55, ovaj u 17.57…. Mi smo prije ćetiri godine pjevali zajedno s publikom, a sad je to bio – bullshit! Ljudi nas čekaju više sati, s djecom… OK, nek oni dođu svirati…. Vida bi nama bio DJ, Vrsaljko bi vodio program, a ako ne bi on onda bih ja…
Medije je ignorirao.
– Mjesec dana, otkako smo krenuli na SP nisam otvorio novine. Znam da je to pritisak i na mene, i na izbornika i na ostale. Još do danas nisam otvorio niti jedne novine. Svi su mi ispričali kako su pisali o meni. Ja da sam salutirao fašistički? Neka ih bude sram! Tužbe sam već pripremio. Tu nema oprosta! Ja predstavljam svoju državu i domoljublje. Nikad ne pozivam na nasilje i mržnju. Da, bio sam polupijan, ali i s razlogom sretan. Spreman sam za svoju državu! Zar ja to ne mogu izjaviti? Predstavljam svoju državu i narod koji možda nema glas. Ako ja ne mogu to reći, tko će reći?
Koga ćete tužiti?
– Jednog po jednoga! Ja nisam nikad nikoga vrijeđao. Ali ću te vrijeđati kada ti mene kreneš vrijeđati.
Što je bilo s hrvatskim novinarima nakon utakmice za treće mjesto protiv Maroka?
– Cijela priča je išla ovako: Bio je taj neki koridor kroz koji se prolazi do autobusa. Na kraju imaš pano, okreneš se i ideš dalje. Prolazim, stao sam sa stranim novinarima, među kojima su bili i novinari iz mog kluba, Zenita. Na svakoj su nam utakmici bili i čestitali. Bili su presretni što su me vidjeli, što sam osvojio broncu… Ja sam se pozdravio s njima, dolazim do naših i pitaju me – može izjava? Ja sam rekao, ne može, idem u autobus. Tada je krenulo oholo smijanje. Vrag mi nije dao mira. Vratim se i pitam tog novinara – što se smiješ? I tko se to smije? Svi su zašutjeli. Ta žena se prva prestala smijati. Ponovio sam: Što se smijete? Jedan od njih me pitao zašto im ne dajem izjavu. Rekao sam – sram vas bilo! Vi niste sretni zbog nas. Stranci su sretniji nego vi. Ne mogu se kontrolirati! Bio sam još pristojan….
– Mislim da je taj čovjek smrad i dalje! Ako se ne veseliš našem uspjehu, a Hrvat si, smrad si! Što radiš uopće? Nećete me ušutkati nikada – rekao je Lovren.
Bujanec je Lovrena upitao i o Novaku Đokoviću, s kojim ga se povezivalo kada je bilo riječi o pitanju cijepljenja protiv koronavirusa.
– Đoković se ne da manipulirati, a takav sam i ja. OK; on je 10 puta poznatiji od mene, i ima pravo reći što misli. Naravno, ljudi će ga odmah ocrnjivati, jer ne ide po tom njihovom planu. Ne želim ulaziti u sve te igre, ja ću uvijek biti za slobodu govora. Ne za slobodu mržnje ili vrijeđanja. Pustite čovjeku da ima svoj izbor. Ne znam zašto se danas nameće neke stvari. Ne želim to raditi, ne želim ih nametati svojoj djeci.
Nastavak karijere, gdje?
– I dalje sam igrač Zenita. Ne znam što će se dogoditi po tom pitanju. Ne možeš u nogometu ništa planirati. Mogu te prodati, možeš se ozlijediti…. Na odmoru sam, želim se dobro odmoriti. Ugasio sam telefon i ne slušam “mušice”.
