U Čapljini popularni Ćika je u ono vrijeme, prije četiri i više desetljeća, počeo u Borcu u Čapljini pa preko Veleža, Leotara, Sarajeva, Rijeke preko bare…
No, to je samo dio Ćikine karijere koju je okrunio igranjem na američkom tlu, u dresu Las Vegasa u tadašnjoj superjakoj kanadsko – američkoj ligi.
Cijeli svoj život pamti te trenutke iz Las Vegasa kada je primjerice bio suigrač slavnog Eusebia, a skupa su igrali protiv momčadi Cosmosa u kojoj je tada zvijezda bio slavni Pele.
Kada sada nakon toliko vremena razmišljam o američkoj epizodi, sam sebi kao da ne mogu vjerovati. Kakve su to samo bile nogometne i ljudske veličine s kojima je bilo čast igrati, ili se boriti na terenu.
Pele je bio neuhvatljiv
Ćerić dodaje kako i danas ne blijede sjećanja na utakmice i dvoboje protiv slavnog Pelea koji je tada slovio za najboljeg igrača svijeta.
Sjećam se te naše prve utakmice kada smo ga Eusebio i ja porazili, ali ni sekunde nakon utakmice nije bio loše raspoložen, niti je za poraz tražio neka opravdanja. Uh, kako je bio neuhvatljiv i prava je sreća da ga ja nisam cijelo vrijeme morao čuvati. Sjećam se da nam je Pele nakon utakmice onako kroz smijeh dobacio kako će nam se osvetiti, naravno u sportskom smislu – zaključuje tu svoju američku epizodu “dijete Bjelava”, “bombarder s Kantride”.
Tako priovjeda naš Hercegovac, Čapljinac koji je bio najbolji igrač i strijelac svog Borca u Čapljini Ćika je bio i najbolji strijelac tadašnje Republičke lige, a u dresu Leotara u sezoni 1972./73., bio je i najbolji igrač i strijelac tadašnje 2. jugoslavenske lige –zapad. Primio je Večernjakov pehar za najboljeg strijelca i igrača te 2. lige.
Trebao je zaigrati i za Dinamo, ali ga je spriječila tadašnja komplicirana administracija, a sjeća se kako su u Leotaru jednom sakrili brzojav tj. poziv da igra za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Naravno, kasnije su mu rekli da su se plašili kako će ga izgubiti ako zaigra za reprezentaciju. Bio je posljednji trener čapljinskog borca prije rata. Vjerujemo da ga je jako pogodila smrt nogometaša nad nogometašima jer ga se često sjećao kao velikana u svakom smislu.
