Mostarke nakon novogodišnje noći: Moja ti zadnje čega se sjećam je Laku noć svirači!
Haloooo moja moja đe si?
-Aeeeeoo ženo moja bortam ti kući!
Ma i vamo ti je tako moja ti.
-Majke mi moje nismo mi normalne!
Normala da nismo.
-Ne znam đe nas đavo odnese na doček?
Ma moja šta fali, baš je bilo dobro?
-Jes da smo mi normalne, ne onako koda nas je neko pustio s lanca.
Ma nismo trebale pit onaj kuhani džin, sve kontaš nije jak a puko nas pravo!
-Moja meni je glava ko Cocin bubanj od tog kuhanog pića.
Ženo moja u mojoj glavi bubnjaju svi bubnjevi svijeta.
-Majke mi moje baš smo se namirindale pravo.
Šuti ne staj mi na muku moja moja.
-Ta ću bona, koda je meni drago, što smo se onako sašile.
Mogu mislit šta su ona djeca oko nas kontala kad su nas gledala?
-Joj moja ti, fali mi filma u glavi!
Čega se ti ženo moja zadnje sjećaš?
-Mensčini onoga kada je pjevao Laku noć svirači.
Ti si dobra majke mi moje, ja sam pukla odmah nakon vatrometa.
-A joj moja ti i meni se tada počelo vrtiti.
Ma šta bona vrtiti ko da me neko u rulet ubacio.
-Kuku kuku moja ti, pukle smo ti ko kokice.
Jesmo vala baš smo se izblamirale!
-Ajd bona ta neće nam niko zamjerit, nova se čekala?
Bona sama sam se sebi zamjerila.
– A ta ćeš moja ti kada nismo znale razgodit.
Još kad se sjetiim što nam je ona ofajla konobarica rekla crkavam od muke!
– Koja bona konobarica? Šta je rekla?
Blago kući gdje dođete tako pjane!
-Ta će ona reć, udavala se tri puta i nek je blago njenim kućama gdje je bila.
Jes moja ti, blago naselju gdje se idući put uda!
-Jes vala, ona će nam reć. Jes joj glava za nekome savjete djelit!
Aj moja ti odo ti ja. Žurim ti na šolju, sve mi burla po stomaku
-Idi ženo, eooo i ja punim trčim na isto mjesto.
