Djeca u Hrvatskoj slušaju cajke, priče o Vukovaru za njih su bajke – grafit je koji se ponegdje može vidjeti u hrvatskim gradovima i obično je uz tu poruku o kulturološkom generacijskom porazu sprejem ocrtana i silueta granatiranog vukovarskog voodotornja, kao sumorna ilustracija onoga što smo branili u ratu, a izgubili u miru.
Grafit je star barem jedno desetljeće, onaj na fasadi osnovne škole Matka Laginje u Zagrebu vidjela sam prije osam godina na upisu djeteta u prvi razred, i već su tada boje na njemu bile izblijedjele. Danas, u osmom razredu moje kćeri, srpske cajke na odmoru trešte s mobitela, klinci okupljeni oko ekrana hipnotizirano izgovaraju riječi takozvanih trap-hitova, napamet znaju dubokoumne stihove nastale u poetskoj radionici njihovih novih junaka s istoka i ponavljaju ih kao mantru.
Porazna ljestvica
Poznati glazbeni časopis Billboard pokrenuo je sekciju “Hits of the World” u kojoj tjedno donosi 25 najpopularnijih pjesama za svaku državu. To je ove godine učinio i za Hrvatsku, a od izbacivanja prve tjedne top-liste u veljači ove godine situacija je uvijek ista: na popisu najpopularnijih pjesama u Hrvatskoj – sve su srpske cajke.
Hrvatskih autora jednostavno nema – ili se, kao rijetka iznimka, nađu zagubljeni pri dnu popisa. U tjednu dočeka hrvatskih Vatrenih u Zagrebu, među srpske trap-uspješnice uspjela se na Billboardovu listu probiti navijačka pjesma “Igraj moja Hrvatska” Zaprešić Boysa – ali ne na početak, nego tek do 12. mjesta. Na vrhu je Sanja Vučić, bivša članica srpske grupe Hurricane koja je predstavljala Srbiju na Eurosongu, i ako će tko u idućim tjednima ugroziti njezin položaj na tronu, to bi eventualno mogla biti drugoplasirana Zera s hitom “Kalasi”, Henny&Breskvica s uspješnicom “Sava i Dunav” ili možda “Poljupci u zoru” beogradske grupe Hurricane. Šanse imaju i Jala Brat, Crni Cerak, Milica Pavlović, Popov, Voyage. Baka Prase, Nucci – a sigurno ne netko od domaćih autora, kojih među prvih deset nema na vidiku.
Sanja Vučić ima još asova iz rukava: u raznim inačicama, njezine pjesme “Djerdan” i “Omađijan” dominiraju hrvatskom top-listom, a njezin Hurricane doseže poetske vrhunce ovim stihovima pjesme “Poljupci u zoru”: “Dođi pa me vodi / Dođi pa me vodi / Dođi pa me vodi / Tamo, tamo, tamo / Daj poljupce u zoru, malo kupanja u moru, vino belo / Držiš me za ruku, otkucaji rade jače nego telo / Ti si taj, ti si taj boy / A noć i grehovi, nije baš pošteno / I šta ti bi, šta ti bi kad si avanturu hteo / Pati sada život ceo”.
Iznenađenje i šok
Podatak o ovakvoj potpunoj dominaciji “novokomponovanih” dragulja hrvatskim glazbenim prostorom došao je kao iznenađenje i šok. Osjećaj nevjerice uvijek je nekako svjež i nov, usprkos tome što su podaci o popularnosti cajki godinama nepromjenjivi – mijenjaju se imena cajki i njihovih izvođača, ali činjenica da Hrvati vole cajke iznad svega postojana je kano klisurina.
To što nas ovo ne prestaje iznenađivati i šokirati pokazuje da smo suočeni s fenomenom koji je neprobojan za intelektualno raščlanjivanje. A nije da nismo pokušali shvatiti ga.
Ni sociolozi ni kulturni antropolozi nisu pomogli da se približimo odgovoru na pitanje zašto mladi Hrvati vole cajke. Ostaje nam samo zapanjeno pratiti kulturno propadanje generacije, uz glazbenu pozadinu ovotjednog viralnog hita “Pismo” iz glazbene radionice popularnog trojca Darka Lazića, Voyagea i Raste i njihove produhovljene stihove koje mladi u Hrvatskoj znaju napamet: “Ваndа u tеrеnас, zа ројаѕоm tеtејас / А рtіčісе u krајu brаću реvајu kô реvас / Роzdrаv zа brаću štо ѕu роbеglі оd ѕrаnја / Оrіgіnаl је Vеrѕаćі, аl’ је zаtо lаžnа šаrа / Rеku рrеkоrаčі, tаmо рrеkо nоvі dаn је / Рrаvас рrеkо Rаčе, рun gаѕ dо Lјublјаnе”.
Piše: Maja Hrgović
