SJEĆANJE NA SRETNE DANE
Kad pogledam ovu sliku, u djetinjstvo vraća mene,
dok je majka mela mlijeko, probudi mi uspomene.
stara izba još postoji, ona našu prošlost čuva,
dok smo maslom mi mazali, po šnitama svježeg kruva.
Na ognjištu iz kotlića, raštike se miris širi,
iznad glava suho meso, vjetrić njiše, po njem piri.
sad se sjećam i pogače, svake pite ispod sača,
redovno se tu pravila, slasna štrudla, makovnjača.
Predvečer bi otac došo, umoran od poljskog rada,
u košari donio bi, grozdove iz vinograda.
Čim bi sjeli za večeru, pozdravlj’o je Gospu tada.
to nas vjera naučila, to radimo još i sada.
Još se svega živo sjećam, još je bilo mnogo toga,
al najviše volila sam, pred spavanje, molit Boga,
zahvalit mu za sva blaga, što ih toga dana daje,
ta molitva još je živa, taj običaj i sad traje.
Piše: Katrina Zovko Ištuk
