Još nije poznato od kada potječe štovanje sv. Blaža kao zaštitnika u župi Gradnići. Kao takvog spominje ga fra Petar Bakula u svom Šematizmu iz 1867. godine, gdje stoji napisano: “Gradnići u Brotnju, župa sv. Blaža, biskupa i mučenika.”
Sljedeći podatak o blagdanu zaštitnika župe sv. Blaža potječe dva desetljeća kasnije. Na Sv. Blaža, 3. veljače 1887. župu je uz fra Augustina Zupca, tajnika biskupa fra Paškala Buconjića, kotarskog predstojnika Rukavine i kneza Sapieha, posjetio austro-ugarski okružni predstojnik Sauerwald.
Iz te prigode saznajemo da je i tada bio obred grličanja. O tome izvješćuje fra Augustin Zubac u Glasu Hercegovca, IV./1887. (12. veljače), 6.: “Nakon dovršene službe Božje sliedilo je po običaju grličanje. Po objedu opet su odlični gosti razgledali običaje, igre i pjevanje narodno. Kud god su prolazili bili su simpatično sa burnim živio pozdravljeni. Te će narod taj posjet na dugo zadržati u ugodnoj uspomeni.”
U Šematizmu iz 1903. fra Martin Mikulić potvrđuje da se proslava sv. Blaža, zaštitnika župe Gradnići u Brotnju, slavila u groblju Podadvor: “Župa se pruža po dužini četiri sata hoda vrlo hrapavog puta, a po širini dva sata. U njezinu okrilju postoji kapelica u groblju u Podadvoru, gdje se s velikim skupom pristiglih ljudi slavi blagdan Sv. Blaža i obavljaju svečani obredi.”
Fra Didak Ćorić, nekadašnji župnik (1967.-1974.), daje dosta podataka o povijesti sv. Blaža, zaštitnika župe Gradnići u Brotnju: “Župa je dugo vremena bilo pod jurisdikcijom (vlašću) biskupa slobodne republike Sv. Vlaha (Dubrovnik), pa je iz svog zaštitnika uzela istog sveca, samo s drugačijim izgovorom, svetog Blaža, da na taj način naglasi i svoju težnju za slobodom. Ta se težnja nije mogla sakriti samo u misli, nego se jasno odražavala i u vanjskom djelovanju i odatle se širila po svoj župi, kojoj je pripadalo cijelo Brotnjo i Luka do Gabele. Zbog toga su domaći begovi posebno uznemirivali, a često i oštro kažnjavali fratre kao njezine začetnike i širitelje. Sveti Blaž se svečano slavio 3. veljače učitlučkom groblju Podadvor sve do 1926. Poslije te godine slavi se u Gradnićima.”
U Kršćanskoj obitelji god. XII., 1. ožujka 1911., broj 3, str. 58, objavljena je vijest o posjetu Papinog izaslanika Petra Bastiena župi Gradnići u Brotnju upravo na blagdan njezina zaštitnika sv. Blaža. Slijedi doslovni prijepis:
Papin izaslanik preč. Petar Bastien kako smo već javili, bio je prošlih dana i kod nas u Hercegovini. Osim u Mostaru, bio je još u Trebinju, Stocu, na Širokom Brijegu, Posušju, u Bekiji, Nahiji (Ljubuškom kotaru) i u Brotnju. Na sv. Blaža, pokrovitelja župe Gradnićke u Brotnju poda Dvorom, na groblju držao je pučku misu i propovjed. Premda je snijeg padao bez milosrgja, naroda se je bilo skupilo množija, jer tu se već od davnine kupi silni narod. Preč. gospodin pokazao je u krasnome govoru, kakova mora biti “kršćanska obitelj” te je s radošću istakao, kako je opazio, da se je kod nas u Hercegovini još sačuvao stari nabožni kršćanski život, što služi za pohvalu i brižnom svećenstvu i narodu. Preporučio je, da se drže starih dobrih običaja, a čuvaju kojekakvih novotarija. U prošlom mjesecu izaslanik se je povratio opet u Bosnu.
O župi
Župa sv. Blaža smjestila se u sjeveroistočnom dijelu broćanske visoravni, općina Čitluk. Ova je župa matica svih drugih župa u Brotnju, dakle najstarija je župa u Brotnju.
Župa Brotnjo (Broćno) spominje se u sačuvanim vrelima 1599. Imala je sjedište u različitim mjestima, da bi se župnik konačno i trajno smjestio u Gradnićima: 1825. tu je sagrađena župna kuća, prva u Hercegovini pokrivena kamenim pločama namjesto uobičajene slame.
Od 1864. župa se više ne naziva Brotnjo nego Gradnići – prema svome sjedištu. Zbog prevelike prostranosti i rasta vjernika od Gradnića su se odcijepile župe Gabela (1854.), Čerin (1864.) i Međugorje (1892.).
Godine 1918. župa Gradnići razdijeljena je na tri nove župe: Čitluk, Blizanci i Ploče. Župa Gradnići iste je godine bila dokinuta, a sjedište župe s maticama preneseno u Čitluk. Zbog negodovanja Gradnićana župa je ponovno uspostavljena 1920.
Danas župu sv. Blaža čine tri sela Gradnići, Paoča i Gornja Blatnica. Sjedište je u Gradanićima koje je ime dobilo vjerojatno po nekom starom gradu, gradini ili po imenu feudalca Gradinje. Staroslavenski prisvojni pridjev gradnić označava i riječ knežev, to jest knežev grad.
Zaštitnik župe je sv. Blaži slavi se 3. veljače. Može se pretpostaviti da je slavlje sv. Vlahe u Dubrovniku imalo veliki utjecaj na uvođenje sv. Blaža kao zaštitnika jedne župe u Brotnju.
Župna kuća pločara sagrađena 1825. postojala je u tom obliku gotovo 150 godina. Godine 1959. konačno je crijep zamijenio pločasti krov. Temeljito je kuća preuređena 1961./1962., a onda počevši od 1972. i drugi dio kuće. 2005. godine započeta je obnova župne kuće prema konzervatorskim smjernicama.
U podrumu župne kuće nalazi se crkvica koja potječe iz 18. st. Naime, u tom su se razdoblju nakon godina rata ponegdje gradile crkve. Zbog okolnosti u kojima su se katolici nalazili (turska vladavina) razumljivo je da je crkva u Gradnićima bila jako mala.
Župnik fra Petar Bakula započeo je 1855. izgradnju crkve, a dovršio ju je fra Filip Ančić. U gornjem katu bila je crkva, na srednjem škola, a zgrada je imala i podrum koji se smatra prvim vinskim podrumom na ovim prostorima. Ta je crkva temeljito preuređena 1972. S rekonstrukcijom župne kuće 2005. započeta je i rekonstrukcija stare crkve sv Blaža kojoj je cilj vratiti izgled stare crkve u njeno prvobitno izdanje. Radovi su u tijeku. Na prozorima crkve nalaze se vitraji u koja su upisana imena darivatelja. Budući da je stara crkva postala tijesna, gradnja nove župne crkve bila je nužna.
Gradnja nove crkve u Gradnićima započeta je dolaskom na službu pokojnog fra Dinka Maslaća 1996., a dovršena je 2002. godine.
Škola koja se nalazila ispod stare crkve bila je prva i jedina franjevačka osnovna škola za vrijeme turske vladavine na području Brotnja, a otvorena je 1867. godine. Pod vodstvom franjevaca škola je djelovala do 1879., kada ju je preuzela državna austrougarska uprava. I nakon preuzimanja škole od strane austrougarske uprave, u školi u Gradnićima su zbog nedostatka svjetovnih učitelja i dalje predavali franjevci, sve do 1881. Nova osnovna škola u Gradnićima sagrađena je 1884. nedaleko od stare. Stara škola obnovljena je 2006. i pretvorena u etno muzej.
Ispod najstarije broćanske crkve i škole nalazi se i najstariji vinski podrum u Brotnju. Poznato je da se u Brotnju zbog pogodnog tla i klime ljudi od davnih vremena bave vinogradarstvom. 1855. godine sagradio ga je fra Petar Bakula zajedno sa crkvom i školom. Podrum je sagrađen potpuno pod zemljom, a u njegovoj sredini se i danas nalazi izvorni drveni stup koji drži krovnu konstrukciju iznad njega. Podrum je obnovljen 2006. godine.
Župne matice
Matica ili matična knjiga je orginalna knjiga u koju se službeno upisuju podaci o određenim pravnim odnosima i koja služi kao izvornik za dokazivanje tih podataka i za izdavanje isprava o njima. Tako postoji matica rođenih, krštenih, vjenčanih, umrlih. Matice su dragocjen izvor podataka. One nude povijesni pregled razvoja pučanstva i razvoja nekog kraja, a zanimljive su i radi proučavanja i praćenja rodoslovlja. Uzimajući sve ovo u obzir može se shvatiti važnost ovakvih dokumenata u povijesnom razvoju jednog područja.
Župne matice nekadašnje župe Brotnjo potječu iz 1775. godine. Budući da je župa sv. Blaža sa sjedištem u Gradnićima nasljednica nekad velike župe Brotnjo koja se prostirala od Mostarskog Blata do Gabele te od Buhova do rijeke Neretve, u njoj se čuvaju i najstarije župne matice ovog područja. Sve matice imaju 18 svezaka. U njima je pisano većinom na latinskom, a krajem 19. stoljeća počelo se pisati hrvatskim jezikom.
Nekoliko početnih zapisa u prvoj i najstarijoj matici pisano je bosančicom. Nakon II. svjetskog rata komunističke vlasti su otuđile matične knjige župe sv. Blaža. Velike zasluge za očuvanje matica pripadaju fra Dinku Maslaću, nekadašnjem župniku u Gradnićima koji se trudio da se one vrate matičnoj župi. Osim toga, fra Dinko ih je odnio u Središnji fotolaboratorij Hrvatskog državnog arhiva u Zagreb koji ih je konzervirao i prenio na digitalni medij. Na taj način su matice spašene. Danas se čuvaju u župnom uredu u Gradnićima.
Brotnjo.info / Župa Gradnići / Godišnjak 2005.
