Radnici iz BiH na svojim leđima ‘nose’ Njemačku, brinu se o starijima, bolesnima…
Tko je najpoznatiji gastarbajter iz Hercegovine?
U ono vrijeme bio bi to rodijak Ćipa kojeg je popularizirao i u knjizi opisao legendarni novinar Petar Miloš, a u današnjem je jedan od njih sigurno Dino Klepo, Jablaničanin kojeg zovu i Gastarbajter, a kako i ne bi kad ga na YouTubeu i Instagramu prati oko 200 tisuća osoba, piše Večernji list BiH.
I često ćete, kada upoznate nekoga tko živi i radi u Njemačkoj, čuti kako mu je upravo Dino u određenom segmentu pomogao, kako s poslom tako i sa snalaženjem u “obećanoj zemlji”.
Ovih dana smo s Gastarbajterom radili veliki intervju, doznali da čovjek s minimalnom satnicom mora izdvojiti cijelu mjesečnu plaću za stan od 60 četvornih metara u Münchenu, kao i da i oni s “državnih jasala” iz BiH sve više biraju Njemačku. Razgovarali smo i o bratskom odnosu naroda iz BiH u Njemačkoj, a koji ovdje nikako da nađu zajednički jezik…
Kakva je trenutačna situacija u Njemačkoj? Čujemo da više ne teku med i mlijeko, a opet svi idu tamo.
– Inflacija je globalni fenomen. Cijene plina ipak nisu toliko “poludjele” kako je najavljeno. Struja je dosta skuplja, ali može se podnijeti. Ipak, gledam to tako, da ljudi ovdje još uvijek mogu zaraditi novac, a prilika je mnogo, posla na svakom koraku. Najveći problem su stanovi i stanarine. Njemačka trenutačno trpi enorman priljev migracije, kako ukrajinskih izbjeglica tako i ostalih, nazovimo ih, azilanata. Uz to, kriza na tržištu kredita pojačala je potražnju za stanovima jer mnogi nove kamate na kuće i veće stanove ne mogu financijski podnijeti, tako da je potražnja za stanovima ogromna, a cijene “divljaju” bez prestanka. Konkretno, najam stana od 60 kvadrata u Münchenu iznosi 1600 eura. To je cjelokupna zarada onoga tko je na minimalcu od 12 eura.
Kad god se čini da više nema tko otići, brojke nas demantiraju. Što se konkretno događa i kako Njemačka i dalje uspijeva privući ogroman broj stanovnika?
– Zanimanje za Njemačku i dalje je na visokoj razini. Subjektivno imam osjećaj da 4 od 5 ljudi želi doći tu. Novost je da i osobe iznad 50 godina žele doći, “barem da zarade malo njemačke mirovine”. Reforma migrantskog zakona udvostručit će broj viza izdanih po pravilu zapadnog Balkana za nekvalificirane radnike, s 25.000 na 50.000 godišnje, što će dodatno pojačati odljev radne snage s Balkana. Uz to, ljudi i dalje dolaze radi spajanja obitelji, plave karte – VSS i stručni kadar s nostrificiranom diplomom. Pitajte djecu u srednjim školama tko sve želi doći u Njemačku i dobit ćete odgovor zašto taj broj ne tinja. Ljudi žele ići van čim steknu mogućnosti. Glavni razlog je raspad sustava država na Balkanu. Stranački kadrovi, zdravstveni sustav, socijalna nepravda, presmiješno niske plaće, pa i cijene prehrambenih proizvoda su veće u BiH nego u Njemačkoj.
Ovih dana dobili smo informaciju kako ljudi i iz javnog sektora uzimaju neplaćeno godinu dana i odlaze u Njemačku, neki odluče trajno ostati. Što oni navode kao razlog kada dođu tražiti od vas savjet jer vlada uvjerenje da je njima u BiH dobro?
– Tako je. Osobno poznajem ljude iz vojske, ministarstava, s općinskih poslova, s proračuna, sa sigurnim poslovima. Većina navodi loše ozračje kao razlog za odlazak. Nekako ljudi imaju osjećaj da dolje sve konstantno tone. Da se nitko o narodu i državi ne brine. Političari samo dijele resurse. Mislim da su pretjerali. Samo minimalna alokacija resursa prema narodu dovela bi do veće satisfakcije. Treba povećati socijalnu gradnju, forsirati obitelji, dječje doplatke i socijalnu skrb.
Kakva je situacija sa stanovima? Informacije upućuju da pada cijena nekretnina, a rastu stanarine…
– Točno. Kamate su se u pola godine učetverostručile. Mnogi su prije nekoliko godina podigli jako jeftine stambene kredite s kamatnom stopom između 0,5 i 1%. Nažalost, samo na 10 godina fiksne kamate. Sad su te kamate od 3,5 do 4,5 posto. Ti ljudi sad masovno prodaju nekretnine i sele se u stanove. Cijene nekretnina su u padu, u većim gradovima sporije, u neatraktivnijim dosta jače. Ali to bi trebao objasniti neki ekonomist (smijeh).
U BiH se tri naroda redovito verbalno prepucavaju, a u Njemačkoj su svi “braća i sestre”, pa u čemu je tajna?
– Socijalna stabilnost. Tko radi, nema vremena za nacionalističke nebuloze. Mi se općenito svi družimo, surađujemo, poštujemo. Dolje su se ljudi podijelili čoporativno svatko u svoje stado. Ovdje ljudi imaju više dodira jedni s drugima. Znam za dosta međuetničkih prijateljstava. Privlači nas različitost i međusobno poštovanje, materinski jezik i ipak slična kultura, glazba i jela. Ovdje smo naši. Dolje su samo političari složni kad treba dijeliti novac (smijeh).
Prema društvenim mrežama, pomažete stotinama tisuća ljudi, pa što ih tjera iz BiH?
– Desecima tisuća je realnije, ali brojke nisu važne, važno je djelo. Neimaština, to što je hladnjak do 20. u mjesecu prazan. Pa shvatite da ljudi dolje svojoj djeci ne mogu priuštiti osnovne stvari – zimske čizme, sendvič za školu, knjige i pribor za školu, kvalitetnu prehranu. Meso na Bajram i Božić. Pa, ljudi dragi, za nas je Albanija postala Las Vegas. Sjećate se iz bivšeg sustava kako smo se rugali Albaniji i čehoslovačkim turistima: “Puši dušek”. Sad smo mi postali taj vic. Narodi koji na svojim leđima “nose” Njemačku. Brinu se o starcima, liječe bolesne, grade zgrade, raznose pakete. Dajte ljudima uvjete, da grade svoje, a ne tuđe.
Spominje se njemačka reforma migrantskog zakona za ožujak. Što to konkretno znači za nas iz BiH?
– Mnogo olakšica. Ne bih išao u detalje jer prijedlog zakona nije objavljen, tako da je mnogo toga još na razini “rekla kazala”. Doći će tzv. “karta šansi”, gdje se broje kvalifikacija, razina jezika, iskustvo. Mnogi će mnogo brže i lakše doći u Njemačku. Priznanje vozačkih dozvola za sve države bivše Jugoslavije dodatno će povući vozače s Balkana. Povećanje izdanih viza po pravilu zapadnog Balkana s 25.000 na 50.000. Njemačka vidi Balkan kao veliki resurs radne snage.
Koliko često dolazite u rodnu BiH i vidite li ikakve pomake kada navratite?
– Da budem iskren, premalo. Dok sam bio sam, dolazio sam 4-5 puta godišnje. Žena mi je podrijetlom iz poznatog Bakhmuta/Artemivska iz Ukrajine. Želja mi je da kći Mila bude dulje u prelijepoj BiH. Da malo pokupi naš mentalitet, smisao za humor, srdačnost i jezik. Vidite, proputovao sam svijet od Novog Zelanda, Brazila do Amerike, nismo ni svjesni kako lijepe države imamo, koji je tu neiskorišten potencijal, a naši narodi, njihova gostoljubivost, srdačnost poznati su u svijetu.
Nedavno smo pročitali da medicinski tehničari u Njemačkoj zarade više nego ministri u BiH, naravno, tu mislimo na one poštene, pa jesu li stvarno tolike razlike?
– Da, ljudi koji rade smjene primaju doplatke, mogu lako izaći od 3500 do 5000 eura. Medicinski tehničar, intenzivna njega, u nekim slučajevima i vozači kamiona.
Koja su najtraženija zanimanja, čega nedostaje u Njemačkoj?
– Odgojiteljica i njegovateljica u vrtićima, njegovatelja u staračkim domovima, medicinskih sestara, vozača kamiona, dostavljača brze pošte, električara, keramičara, općenito nedostaje ljudi sa strukom. Vidite, od 2015. do danas došlo je blizu 2,5 milijuna osoba u Njemačku. Nedostaje stručnih kadrova, ne ljudi. Ti većinom ne rade (smijeh).
Međutim, ima i onih koji u Njemačkoj “propadnu”, pa kako se to može dogoditi ako je posla preko glave?
– Eh, sine moj, da citiram našu legendu pokojnog Ćiru. Nekih 20 – 30 posto osoba u Njemačkoj doživi neuspjeh, pokaju se što su došli, ali se ne vrate, čisto iz stida, što bi obitelj, prijatelji i okolina rekli. Razlozi su razni. Iz balkanskog kafića na radno mjesto gdje radiš 8 – 10 sati u komadu nije za svakoga. Nije svatko radnik, mnogo je tu “filozofa” i neradnika. Drugi razlog je što se ljudi malo pogube kad dođu do novca. Brzo se zaduže, dignu kredite, kupe aute, telefone, uzmu pretplate. Ulete u tzv. Schufu, kreditnu povijest, i zablokiraju se financijski potpuno. Njemačka je opaka i opasna država. Sve je zakonski regulirano. Mnogi dožive i neke kazne u prometu, brzina, vožnja pod utjecajem alkohola i opojnih sredstava. Visoke kazne, izgube vozačku dozvolu. Pijanstvo, kocka, poroci, brza zarada vodi u prokletstvo. Rastave su također financijska katastrofa u Njemačkoj. Morate plaćati dva stana, alimentaciju za djecu, ženu ako ne radi itd.
Supruga vam je iz Ukrajine, jeste li pomagali u posljednje vrijeme tom napaćenom narodu?
– Da ne lažem, nisam. Pomogli smo obitelji da dođe u Njemačku. Radim 30 godina u humanitarnoj organizaciji “Pomoć čovjeka čovjeku” koju je osnovala moja majka. Vidite, ljudi vide neke teške scene na TV-u, to ih pogodi, pošalju paket odjeće ili hrane i nakon 5 dana sve zaborave. Tako da od punktualne pomoći nema mnogo učinka. Ti problemi rješavaju se na višim razinama, s državnim i svjetskim organizacijama. Kada pošaljete neku sitnicu, više liječite svoj ego nego što nekome konkretno pomognete. Izvukli smo ljudi koliko smo mogli, ovdje poučavamo izbjeglice njemački jezik, njegujemo djecu u vrtićima, imamo razne projekte za ukrajinsku djecu. U svom sam se radu fokusirao na naše narode. Učinak mi je brutalan. Probudim se u 6, legnem u 2. I tako posljednjih 5 godina. Kad imate volju, kad nešto volite, onda tu nema granica. Za rat u Ukrajini mogu samo reći – žali Bože mladih života. Nakon 30 godina Ukrajinac, Rus, Čečen i Tatarin sjedit će u nekom kafiću i piti kavu, smijati se, a 300.000 mladih bit će pod zemljom. Ubrajam mnoge Ruse u svoje prijatelje i ovaj rat je umjetni, u to nas je netko uvukao. Ne želim se previše u to dati uvući. Bit će kako veliki odluče.
Za kraj, postoji li neki interes njemačkih tvrtki da, možda, prebace proizvodnju u BiH pa da se i mi ovdje malo “okrenemo”?
– Itekako. Trenutačno imamo fenomen deglobalizacije i prekida lanaca opskrbe iz Azije. Amerika i Europa prebacuju svoju produkciju u svoje države i bliže podobne države. Mislim da je potencijal za produkciju u našim krajevima ogroman. Imao sam često ispitivanja u svojoj skupini. Dosta bi se njih vratilo kad bi se poboljšali uvjeti života u BiH. Minimalac od 1500 eura bruto, povoljni krediti, socijalna gradnja (60% mlađih od 40 živi još s roditeljima), povlastice za obitelji, investicija u infrastrukturu, a ne samo svoj džep, stati na kraj korupciji i stranačkom bogaćenju.
Da političari znaju računati, znali bi da bi imali više novca da korektno rade i privređuju državi i narodu te da zajedno dižemo standard, a ne da kradu i šakom i kapom, kao da sutra ne postoji. Velika mi je želja biti dio te priče i počet ću komunicirati dobre poslove sa solidnim zaradama dolje. Recimo, da naglasim da je od mog društva samo možda 80 posto njih otišlo. Ljudi imaju solidne poslove, stanove, kuće, idu na more, na planinu, uživaju u blagodatima naših krajeva. Mislim da je Njemačka samo trenutačno moda te da će se kad-tad to malo prevrnuti. Što mene živcira u Njemačkoj? To što živimo u kutijama za cipele za ogromne stanarine, da plaćamo 20 nekih poreza, da su energenti najskuplji u regiji, plin i struja, da je sigurnosna situacija sve lošija. Migranti koje su pustili u državu 2015. sad napadaju ljude po ulicama. Mijenja se kultura ponašanja i govora, mnoge arapske riječi postale su dio govora mladih.
Udio migranata u školama jako je velik te donosi i neke civilizacijske razlike. Vidite, ja sam 1992. došao u Njemačku bježeći od rata jer sam bio pogrešnog imena i vjeroispovijesti, na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Sad se te kategorije unose i ovdje u Njemačku. Ne bih želio da netko jednoga dana pita moje dijete jede li svinjetinu i u koga ili u što vjeruje. Kad to doživim, bit će vrijeme da se seli dalje. Pazite, poanta mog rada je pomoći ljudima da žive život dostojanstven čovjeka. Da sebi i, prije svega, svojoj djeci mogu priuštiti osnovno te da u životu imaju neke izglede za socijalni uspon te da naprave nešto od svojih života. Hoće li im Njemačka ili neće biti finalna destinacija, hoće li neki s njemačkim putovnicama kasnije nastaviti za Kanadu, Australiju, Ameriku ili se pak vratiti, to je njihov izbor i privatna odluka. Hvala Večernjaku na iskazanom zanimanju za moje djelo i rad u okviru Gastarbajtera.
