Hrvatu se zgadili Nijemci i Njemačka. “Boga mi dragog, ljudi smo u usporedbi s ovim sebičnim go*nima”.
Otići ili ostati u Hrvatskoj, pitanje je koje je barem jednom sebi postavila većina Hrvatica i Hrvata, barem onih ispod 40 godina. O nezadovoljstvu se govori, niskim plaćama i preskupim životnim troškovima, kao i o korumpiranim političarima koji zemlji ne daju naprijed, no oni koji su otišli svakako znaju kako ni u ‘obećanim zemljama’ ne teče med i mlijeko.
Svatko je prilikom kontempliranja o životu izvan Domovine zasigurno i odvagnuo pluseve i minuse odlaska, kao i one u varijanti ostanka, međutim, tko bolje zna kako je zapravo vani, a kako kod kuće, nego oni koji su probali i jedno i drugo? Tako su Hrvati na Redditu otvorili dušu i raspisali se o tome što im najviše fali u tuđini te se nostalgično prisjetili onoga što im od doma nedostaje.
“Obitelj, prijatelji i dobra zaje*ancija. Koliko god da si si dobar s ovim Nijemcima, svi su ko je*eni drveni totemi. Znaju se zaje*avat samo ako su dobro pijani”, napisao je Hrvat koji živi u Njemačkoj.
“Cijeli život sam kont’o da smo mi balkanci najveći smećari”
On je dodao i kako postoji još jedna stvar koja ga užasno nervira u Njemačkoj: “Nesposobnost da se snađeš, da improviziraš. Kad nastane problem treba im 80 godina i dva svjetska rata da ga riješe, ukoliko problem malo odstupa od nekog pravilnika/priručnika il šta ti ja znam…. Ispizdiš grdo….”
Drugi je iznio što mu se dogodilo, također u Njemačkoj, a što ga je iznimno razočaralo, piše Dnevno.hr.
“Ljudi, druženje. Tipa, u Njemačkoj sam pokrio lika kad je us*ao nešto 100 puta, i jednom kad sam ja sje*o, odmah je otrčao do šefa, i kažem ja šefu, pa 100 put mi je isto uradio, nisam dolazio do vas nego bi popravio situaciju. Odgovor: možda je to tako kako ti kažeš, ali mi ne znamo ništa o tome jer nisi prijavio.
Klimnuo glavom, pojeo gov*o i prestao pričat sa svima na poslu. I ono lik kao ne konta što sam ljut, jer je on uradio ono što je morao i nema veze što smo kao dobri. Dakle, cijeli život sam konto da smo mi balkanci najveći smećari, ali nakon tri godine ovdje, boga mi dragog ljudi smo u usporedbi s ovim sebičnim go*nima”, napisao je.
Hrvatski jezik i hrana
No, nekoliko je Hrvata i Hrvatica istaknulo da im najviše od svega fali hrvatski jezik.
“Meni fali moj jezik. Po cijeli dan pričam njemački i nekad me baš umara”, ustvrdila je jedna korisnica.
Nekoliko njih istaknulo je, pak, hranu kao nešto što im najviše nedostaje.
“Pomidor, miris zemlje, priroda, vrućina i more”, napisao je jedan, dok je drugi bio konkretniji:
“Uh, razne pekare, forneti, Kraševi proizvodi, burek.. uglavnom hrana. Nekad se nađe nešto u poljskim dućanima ali većinu stvari se ne može naći.”
“Pomidor koji nije samo crvena masa koja se pravi da je pomidor, breskva koja nije dopremljena negdje s juga i koju moram pustit šest dana da sazrije, a na kraju ni ne sazrije mater joj je*em…”, dodao je treći.
“Kad si dite s mora samo čekaš kad ćeš mu se vratit”
Neki su Dalmatinci istaknuli i kako im najviše nedostaje more.
“More… Kad si dite s mora samo čekaš kad ćeš mu se vratit. I to ne samo radi ljeta i kupanja, nego još više radi šetnje kad nema gužve i samo čuješ udaranje valova, miris soli i borova”, nostalgično je ustvrdila jedna korisnica, a druga joj je odgovorila:
“Ka da san ja napisala! Ja vječito govorin da bi se samo sila pod tamaris i pila kavu i gledala u more. Ništa drugo mi ne fali.”
“Obitelj, prijatelji, burek i ćevapi. Ne nužno tim redoslijedom”, stoji u jednom od komentara.
“Znaš na čemu si s Hrvatima i to cijenim”
No, iako se spominje cijela lepeza stvari, od hrane, obitelji, mora, proizvoda i drugog, čini se kako većini Hrvata koji su ostavili svoj komentar pod ovom temom, ipak najviše fali hrvatski mentalitet, pa osim što opisuju situacije s posla s državljanima raznih zemalja, mnogi tvrde kako im mentaliteti u državama u koje su odselili ne odgovaraju.
“Takvog sam i ja stava bila prije odlaska u Švedsku. Nakon godinu dana tamo sam shvatila da smo milijun puta bolji ljudi. Ima nas svakakvih, ali generalno smo bar direktni i ne se*emo i ne fejkamo nekakvu iskrenost kao Šveđani. Ono što vidiš, dobiješ. Znaš na čemu si s Hrvatima i to cijenim”, napisala je jedna Hrvatica.
“Uvijek sam bio mišljenja da smo mi balkanci ekstremna krajnost ‘dva svijeta’. Prije ćemo nekog zajebat ali isto tako puno prije i pomoći čovjeku u nevolji nego neki zapadnjak”, ustvrdio je drugi.
“Hrvati su gospoda što se tiče međuljudskih odnosa za bolestan nadroksan zapad”
“Bila u Njemačkoj, sanjala o njoj dok nisam otišla, grozila se našeg mentaliteta kojeg sam smatrala nazadnim. Došla tamo, skužila da jedino kod nas ima topline među ljudima, druženja nakon posla, nesebičnog pomaganja čovjeku u nevolji, odjednom počela cijeniti apsolutno svaki kutak svoje zemlje. Odjednom mi je i onaj tamo Istrijan postao neko moj, onaj međimurski naglasak postao slušljiv, odjednom mi ni purgeri više nisu bili oni gore hladni uštogljeni, Dubrovčani oni dole ‘mlečani’, a Sinjani vlaji. Volim svoju zemlju, predivna je, kulturološki bogata, raznolika, i trebala sam izgleda otići vani da shvatim sve ovo”, zaključila je jedna Hrvatica, na što se druga nadovezala:
“K’o netko tko je živio u tri strane zemlje, potpisujem svaku riječ.”
A jedan je komentator zaključio: “Ovo je divan komentar jer je najveća istina. Hrvati su gospoda što se tice međuljudskih odnosa za bolestan nadroksan zapad. Vani sam isključivo zbog karijere, novaca i ambicija.”
